Osnovna škola "Stjepan Radić"
1977. godine zatvorena je osnovna škola u Božjakovini jer školski prostor nije udovoljavao nikakvim standardima za normalno održavanje nastave. Zgrada je bila stara i trošna.Od tada pa sve do jeseni 1990. godine učenici pojedinih sela, prva četiri razreda idu u školu u Lupoglav, a ostala četiri idu zajedno sa učenicima iz ostalih sela u školu u Dugo Selo.
Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina, započela je s radom 10. rujna 1990. godine s 520 učenika i 35 djelatnika.
Školske godine 1991./1992. školi je pripojena četvorogodišnja Područna škola Lupoglav, tako da djeca sa tog područja, od petog do osmog razreda, ne moraju ići u školu u Dugo Selo.
OŠ "Stjepan Radić" danas broji 784 učenika svrstanih u 27 razrednih odjela. U školi je uposleno 48 prosvjetnih djelatnika.
Pod vodstvom prof. Višnje Kamenjašević, u školi uređuju i svoju web-stranicu: www.os-bozjakovina.hr.
Povijest školstva
Škola u Lupoglavu sagrađena 1832.g., a kasnije nadograđivanaU kanonskoj vizitaciji iz 1669. spominje se da je u Brckovljanima "bila škola i učitelj, koji je imao kuću, kuhinju i vrt te je uz to dobivao od svake sesije (posjeda) u župi po jedan vagan žita". To nije bila škola u današnjem smislu. Učitelji su bili zvonari, orguljaši, obrtnici, sami slabo pismeni, pa su djecu poučavali u čitanju molitvenika, jer drugih knjiga nije u selu ni bilo. Da je ova škola radila kontinuirano ubrajala bi se među najstarije škole u Hrvatskoj i Slavoniji. No kao i ostalih nekoliko škola na ovom području, radila je i ugasila se zbog nebrige za osnovno obrazovanje puka i ekonomske nerazvijenosti.
1830. godine osnovana je dvogodišnja pučka škola u Lupoglavu. Nastava se održavala u starom nadbiskupskom utvrđenom zamku. Nakon dvije godine podignuta je i samostalna školska zgrada (zidana prizemnica pokrivena crijepom). Izgradnju je financirao tadašnji zagrebački biskup Aleksandar Alagović. Prvi učitelj bio je Josip Celinić koji je uz to bio i orguljaš u crkvi.
U Brckovljanima je 1846. osnovao školu kapelan, doskora i župnik, Nikola Havliček. Obuku je držao u župničkom stanu. Za učiteljsko zvanje podučavao je i orguljaša Jakoba Ivoša kojem je nakon dvije godine povjerio poduku mladeži u novoizgrađenoj školskoj zgradi. Škola je bila drvena prizemnica s povišenim krovom. Gradnju je financirao grof Ivan Nepomuk Drašković.
1856.godine škole zakonom postaju trogodišnje, a 1874. četverogodišnje.
1858. godine u školu u Brckovljanima došao je službovati redovni učitelj.
1903. godine srušena je brckovljanska drvena školska zgrada i na njenom mjestu za samo sedam mjeseci sazidana jednokatnica sa dva trosobna stana u prizemlju i dvije učionice na katu. U toj zgradi održavana je nastava sve do 1963. godine.
Poljoprivredno gospodarstvo u Božjakovini osnovalo je 1897. godine vinogradarsko-voćarski tečaj u trajanju od dvije godine. Nedjeljom i kišnim danima držana je teoretska poduka, a praktično znanje stjecalo se svakodnevnim radom u vinogradarstvu, voćarstvu i povrćarstvu.
Dvije godine kasnije (1899.) počeo je s radom i mljekarski tečaj o uzgoju i timarenju stoke te pravljenju maslaca i sira. Teoretska obuka trajala je od 15. listopada do 15. ožujka i to po jedan sat dnevno navečer iza rada kod stoke. Polaznici i jednog i drugog tečaja dobivali su svjedodžbe.
U sklopu poljoprivrednog gospodarstva osnovana je, u dvjema zgradama na bivšem majuru Dvorišće, Gospodarska škola za seoske domaćice (Domaćinska škola). U njoj učenice uče: kuhanje, spremanje i konzerviranje povrća, voća i mesa; krojenje, šivanje i vezenje; tkanje; pranje; čišćenje stanova i napose pokućstva; njegovanje stoke; obrađivanje vrta; voćarstvo i vinogradarstvo. Radilo je 8 nastavnika. Školu je polazilo preko 20 seljačkih djevojaka. Za školovanje i opskrbu plaćalo se 500 dinara mjesečno. Stečeno znanje bilo je više nego korisno za kasniji život žena domaćica u selu. Škola je djelovala sve do 1942. godine.
1909. godine otvorena je zidarska škola u Lupoglavu. Polaznici su morali imati završenu pučku školu. Nastava je trajala po četiri mjeseca (zimi), a održavala se na prvom katu zgrade u vlasništvu trgovca Borovčaka. Obuka je trajala tri godine. Nakon završetka školovanja polaznici su dobivali svjedodžbe koje su im omogućavale zapošljavanje na mjestu građevinskog poslovođe. U proljeće 1913. godine škola je prestala raditi.
Na križanju ceste Zagreb-Bjelovar sa cestom Božjakovina-Brckovljani u zgradi (sagrađenoj u 18. stoljeću) u kojoj je bila smještena gostionica sa prenoćištem i stanicom za zamjenu konja, na inicijativu Julija Oberhofera (upravitelja božjakovačkog dobra) otvorena je 1924. godine osnovna škola koja je tu djelovala sve do 1960. godine, tj. do preseljenja u prostorije Domaćinske škole.