U posljednja dva mjeseca, otkako je počela rasprava oko podizanja kredita Dukoma, u različitim medijima moglo se čuti kako Općina Brckovljani i Rugvica koče razvoj Dukoma. S obzirom da sam načelnik Općine Brckovljani od 1994. godine i dobro poznajem stanje u Dukomu, od tih dana pa do danas, argumentirano tvrdim kako ti navodi nisu točni.

Činjenica je kako je do 1994. godine, Dukomom upravljao Odbor koji je napravio niz propusta i kojim je poslovao s gubitkom. Tadašnje dugovanje prema Gradskoj plinari Vodovodu i odvodnji Zagreba iznosilo je preko 3,5 milijuna kuna, a blagajna je bila prazna. Pod prijetnjom obustave plina i redukcije vode na sastanku s predstavnicima poduzeća dogovoreno je kako će Dukom podmiriti svoje obveze na rok od dvije do tri godine, što je rezultiralo enormnim podizanjem cijene vode i plina. Drugim riječima, dugovanje su pokrili građani - potrošači jer drugog izlaza u tom trenutku nije bilo. Primjera radi, iz tadašnje dokumentacije bilo je vidljivo kako se u Domobranskoj ulici gradila distributivna mreža koja je koštala oko 50.000 kuna. Od toga kooperantu koji je obavljao taj posao platilo se još 20.000 kuna za popravak stroja, a da je vrlo upitno kako se za te novce, što je vrlo povoljno, uopće mogao napraviti takav posao.

Primjer s područja Brckovljana, u jednom dijelu Voćarske ulice, pokazuje na koji način se gradila distributivna mreža. Tada se vodovodna mreža od glavne trase vukla kroz vrtove građana, da bi ti ljudi danas od Općine Brckovljani tražili da se izgradi ulični vod i da se normalno priključe. S obzirom da su građani platili priključak i izgradnju mrežu, oni s punim pravom danas traže da Dukom iz svojih sredstava izgradi novu mrežu. Sugovornik u radio emisiji na Radio Martinu o Dukomu, M. Ivoš koji je bio predsjednik Odbora od 1990. do 1994. godine tvrdi da je za to stanje kriva odluka što smo od 1992. do 1993. godine pripadali Zagrebu. To nije točno jer je Upravni odbor funkcionirao od početka 1990. godine, pa sve do završetka njegova mandata. A tada, blagim riječima, mogu reći kako je stanje u Dukomu bilo katastrofalno. Na žalost, zbog toga, nitko nije snosio nikakvu odgovornost, a danas upravo ti ljudi u javnosti kritiziraju trenutno stanje u Dukomu. Bez obzira, slažem se s time i smatram da bi stanje moglo biti puno bolje, ali zbog načina upravljanja onih godina posljedice se osjećaju i danas.

Krivo vođena politika upravljanja mogla se osjetiti i kasnije, pogotovo kod povećanja cijena. Spomenimo da povećanje cijena od distributera plina ili vode od 10 posto, Dukom tada nije pratio s istim povećanjem prodajne cijene plina ili vode, nego je smanjivao svoju maržu, kako bi ukupno bila manja izlazna cijena. Takvim načinom smanjenja marže Dukom je jedino sebi nanosio štetu jer nije osiguravao dovoljno sredstava za razvoj, odnosno rekonstrukciju infrastrukture na ovom području. Posljedica toga je da Dukom od 1995. do 2000. godine nije dovoljno ulagao u razvoj komunalne infrastrukture. Zadnje dvije, tri godine situacija je poboljšana, zahvaljujući sustavu KIP-a (sredstva koja se naplaćuju od potrošnje vode i plina - 0,11 kn po m3, a koja se onda ulažu u rekonstrukciju mreže).

Spomenut ću i neke od pravnih razloga zašto se tih godina nije radilo. Radi se o dugovanjima, i to od strane PIK Vrbovca, Ministarstva obrane i ciglane Miličević. Potraživanje Dukoma prema tim velikim potrošačima iznosilo je oko 5 milijuna kuna. To su bila vremena kada se gotovo ništa nije moglo učiniti. Recimo, kada se PIK-u isključila voda, odnosno smanjila količina distribucije vode, odmah su intervenirale državne institucije. Također, kada je ciglani Miličević bio isključen plin, iz Trgovačkog suda stiglo je rešenje da se hitno započne distribuciju plina ovom, inače privatnom poduzeću. U protivnom ukoliko se to ne učini, Dukom će morati snositi sve troškove poslovanja ciglane u razdoblju neisporučivanja plina. Treba li tome nešto dodati?

To su bila vremena kada je teško bilo poslovati u Dukomu, no međutim, moramo naglasiti da su usprkos svim problemima potrošači redovito primali plin i vodu, što je jedino pohvalno u tom razdoblju.

Ako se vratimo na početak, naglašavam kako suvlasnici, Općina Brckovljani i Rugvica nikako ne koče razvoj Dukoma. Kao prvo, općine su prve donijele odluku za upis kapitala u trgovačkom sudu, dok to Grad nije napravio na vrijeme, pa je postojala prijetnja da se Dukom pravovaljano i pravovremeno prema Zakonu o trgovačkim društvima neće moći registrirati. Tako i danas, općine su dale suglasnost za podizanje kredita. Općina Brckovljani dala je suglasnost još u svibnju ove godine. Danas su veliki povici na nas zašto ustrajemo na razdiobi tih sredstva, odnosno zašto tražimo da se 25 posto tih sredstva utroši na našem području. Svima je vrlo jasno. Uostalom bi li ti isti da su na našem mjestu isto postupili? Sasvim je logično i razumno ako nekome dajete garanciju da će te otplatiti kredit te uz to dajte u hipoteku zemljište kojeg ste vlasnik 25 posto, da i onda kreditna sredstva želite raspodijeliti na isti način. Općina Brckovljani posljednjih godina uložila je čak 16 milijuna kuna za izgradnju nove vodovodne i plinovodne mreže te ju je dala Dukomu na korištenje. Izdvajam, prošle godine Općina je započela je rekonstrukciju cjevovoda od Božjakovine, Brckovljana do Gračeca, što će se završiti kroz mjesec dana, a u sljedećih nekoliko mjeseci planiramo rekonstruirati magistralni vodovod uz državnu cestu od Božjakovine do Gračeca. Novoizgrađena mreža na brckovljanskom području nema gubitaka, kao što je pokazuje današnji prosjek za cjelokupno distributivno područje - gubici vode 36 posto, a plina 14 posto. Da nema te nove mreže, taj gubitak bio bi možda dvostruko veći, no to nitko ne želi uvažiti. Zašto Grad Dugo Selo također iz svog proračuna nije ulagao u izgradnju mreže?

Predlažemo da se postave mjerni uređaji na ulazima u naše područje kako bi se utvrdili točni gubici za pojedina distributivna područja, što znači i definiranje realne cijene potrošnje plina i vode za naše potrošače. Naravno, to Dugom Selu ne odgovara.

Što se tiče budućnosti Dukoma, poznato je da zbog novih zakonskih okvira vezanih uz djelatnost distribucije plina koji su već stupili na snagu, Dukom, koji na svom distributivnom području posjeduje ograničenu dozvolu distribucije plina, morao bi u narednom petogodišnjem razdoblju za sanaciju propusnosti postojeće plinovodne mreže uložiti više od 40 milijuna kuna te svesti gubitke na 4 posto. Dukom danas nema mogućnosti iznaći ta sredstva bez suglasnosti suvlasnika. Općina Brckovljani je spremna na svom području sljedećih nekoliko godina postojeći gubitak svesti na 4 posto te napraviti preostalu rekonstrukciju mreže. O nama ne ovisi hoće li se i treba li se Dukom dokapitalizirati, prodati ili dati pak svoju koncesiju za plin nekom drugom distributeru. No, moje je mišljenje da Dukom ne bi trebao prodavati plinsku djelatnost. Ako već dođe do privatizacije onda neka se privatizira i plin i voda te da se od budućeg ulagatelja zatraži izgradnja kanalizacije. Dosadašnji djelatnici Dukoma koji su zarađivali plaće, zasigurno će, ako dođe do promjene vlasničke strukture, ostati na svom radnom mjestu, a oni koji ju ne zarađuju, ti će se morati zapitati hoće li ostati ili otići.

Postoje argumenti i s jedne i s druge strane, stoga predlažem da se u vrlo kratkom roku suvlasnici Dukoma sastanu i rasprave što je bolje za Dukom. Ono što je bolje za Dukom to je bolje i za naše građane i potrošače.

Željko FUNTEK,       
načelnik Općine Brckovljani