Razne zgode i nezgode

Među važne događaje u povijesti župe treba svakako spomenuti kanonske vizitacije ili pohode koje su vršili arhiđakoni i biskupi svake pete ili desete godine. Vizitator je tom prigodom pregledavao i popisivao svu imovinu župske crkve, kapelu i župske nadarbine, saslušavao žalbe župnika protiv župljana i obratno.

Zapisnici kanonskih vizitacija dragocjen su izvor podataka o povijesti župe te o gospadarskim, socijalnim i kulturnim prilikama u Hrvatskoj iz tog doba.

Starije kanonske vizitacije obavljene su u Brckovljanima ovih godina: 1680, 1686,1691,1695, 1720, 1736, 1765, 1779, 1841.

U novije vrijeme nadbiskup ili pomoćni biskup prigodom kanonske vizitacije dijeli sakramenat sv. Potvrde: 1872. Iv. Pavlešić 510 krizmanika, 1890. Fr. Gašparić 674, 1910. Iv. Krapac 927, 1925. A. Bauer 523, 1936. Fr. Salis, 1955. Fr. Šeper 51, 1959. J. Lach, 1965. Fr. Kuharić 42, 1974. J. Lach, 1979. T. Jablanović (iz Sarajeva).

Nekada su se prigodom takvog biskupovog dolaska u župi podizali umjetnički slavoluci, župljani konjanici pratili bi biskupa, vatrogasci bi svirali podoknicu, ugledne bi osobe sudjelovale na banketu, a sada se sve obavlja u tišini, s više unutrašnjeg vjerskog uvjerenja i osjećanja.

Glavna je svrha župe neprestano vjersko obnavljanje i uzdizanje, a sve su drugo samo sredstva za postizavanje toga cilja.

U XVIII stoljeću postojale su u župi dvije bratovštine: Kršćanskog nauka i Presvetog Sakramenta, koje su kratko djelovanje zbog jezefinističkog duha u habsburškoj državi.

U ovom stoljeću održavaju se misije radi duhovne obnove župljana. U Brckovljanima su bile: 1930. (isusovci Ilija Gavrić, Josip Šantić), 1954, 1967, 1975.

U župskoj knjizi (protokolu) "Status animarum" zapisana su sva imena župljana u XIX stoljeću, uz napomenu da su se ispovijedali. Ovaj dokument svjedoči da su korizmenu ispovijed obavili svi župljani.

Godine 1680. župa ima 132 kuće, 428 ženidbenih parova 11 248 ispovjeđenih.

Uz radosne dagađaje bilo je u župi i tužnih zgoda i nezgoda.

Godine 1841., zbog velike suše presušili su mnogi izvori.

Godine 1846., bura je čupala stabla, oštetila zgrade, a led veličine kokošjeg jajeta uništio je ljetinu u polju i vinogradima.

Godine 1848., skakavci su uništili polja i livade. O važnim događajima 1848. piše Župska spomenica (župnik "ilirac" N. Havliček): "Godina 1848. kao što je za cijelo carstvo uopće, tako je i za domovinu našu vrlo znamenita. Mađari, ustavna braća Hrvata, na svojim saborima već dugo vremena snovaše osnovu, kaka bi Hrvate naradnosti hrvatske lišili, te im svoj jezik i narodnost narinuti mogli. U svojoj želji nasrtali su na saborima na municipalna prava kao jedini bedem samostalnosti Hrvatske. Nu pošto su Hrvati svom snagom duševnom navale Mađara sretno odbijali da im na tom polju naudit ne magoše, ukaže im se zgoda ove godine u općem pokretu ..." Mađari su imali namjeru otcijepiti se od Bečkog dvora i Austrije pa još više pritisnuti Hrvate. Zato su Hrvati ušli u borbu za spašavanje cjelokupnosti habsburške monarhije i tako sebe sačuvali od mađarizacije.

Godine 1873., stočna je kuga nanijela mnogo štete stočarima.

Godine 1878., u školskom dvorištu je iskopan općinski bunar dubok 18 hvati.

9. XI.1880., bio je veliki potres (trajao je 30 sekundi). Župnik Barabaš upravo je kod oltara završavao misu kad je najprije osjetio micanje zemlje pod nogama, a onda strašan šum i njihanje visokih crkvenih zidova. Od toga njihanja zidovi su popucali, zvona sama od sebe zvonila, kipovi i svjećnjaci padali sa oltara. U župi su stradale zidane kuće, dok su drvene uglavnom pošteđene.

Godine 1881., kradljivci iz Lupoglava potkopali su crkveni zid i okrali crkvu. Zbog raznih krađa osuđeni su na 7 godina robije.

27.IV.1889. godine bio je manji potres. Prije toga je snježilo i bilo vrlo hladno vrijeme. Te je godine peronospora uništila vinograde.

Godine 1894., za 280 forinti iskopan općinski bunar kod kuće Pavla Tedeška u Brckovljanima.

Godine 1895., snijeg u svibnju nanio mnogo štete usjevima.

Godine 1897., iz Dugog Sela župnik dobiva poštu u posebnoj poštanskoj torbi kojom se mogu služiti i drugi bliži stanovnici. Zvonar je oslobođen od noćobdijske službe jer mora zvoniti na vatru.

1906. godine, tuča veličine golubinjeg jajeta uništila ljetinu.

26.VIII.1935. grom zapalio župnikovu staju i ubio konja. Šest vatrogasnih četa iz okolnih sela nije moglo spasiti ni staju ni slamu jer nije bilo vode u blizini.

Između 1970. i 1980. na vrlo prometnoj cesti Zagreb-Bjelovar stradalo je u brckovljanskoj župi 50 osoba.

19.VIII.1971. oluja s tučom djelomično srušila crkvu sv. Martina u Prozorju i prouzročila velike štete u cijelom kraju.