POSJED BOŽJAKOVINA U XIX I XX STOLJEĆU

ZEMALJSKO DOBRO BOŽJAKOVINA 

1896. godine Zemaljska vlada u Zagrebu kupila je posjed Božjakovinu za 852.956 forinti i 26 novčića. Cjelokupna površina iznosila je 1500 hektara. Dr lvo Malin, odsječni savjetnik i upravitelj narodno-gospodarskog odsjeka pri Zemaljskoj vladi, izradio je za zemaljsko dobro Božjakovinu program sa svrhom urediti ovdje uzorno gospodarstvo i tako pospješiti gospodarski napredak Hrvatske, u prvome redu seljaštva.

God. 1914. kupljeno je, za zemaljsko dobro Božjakovinu, od grofa Tome Erdödy-a vlastelinstvo Stančić-Štakorovec sa oko 350 hektara oranice, livade, vinograda i šume, ali je doskora otcijepljeno od njega i predano ergeli u Stančiću. Godine 1922. parceliran je majur Ostrna u površini od 142 hektara. Nakon svih provedenih parceliranja i otcjepljenja zemljišnog posjeda, ukupna površina zemaljskog dobra Božjakovina iznosila je god. 1925. samo 642 hektara.

1925. godine, obzirom na vrste kultura, imalo je zemaljsko dobro Božjakovina: oranica 232 ha, livada 172 ha, vrtova 8 ha, perivoja 7 ha, voćnjaka 4 ha, voćnog rasadnjaka 4 ha, vinograda 13 ha, loznog matičnjaka 5 ha, šume 114 ha, vrbika 1 ha, ribnjaka 3 ha, raznih kultura, puteva, kanala 79 ha, dakle svega 642 ha.

Na oranicama se uglavnom uzgaja pšenica, zob, kukuruz, crvena djetelina i krumpir. (1925. godina bila je izuzetno pogodna za pšenicu i donijela prosječno 2000 kg po ha.) Jedna četvrtina oranica leži u niskim položajima, na kojima redovito kulture stradavaju ili zbog kasne sjetve ili zbog preobilne vode, budući da za vrijeme jačih oborina ona na njima leži. Obrada oranicâ strojevima otežana je zbog gustih odvodnih jaraka uzduž i poprijeko, koji su potrebni radi odvođenja vode. Prirod se potroši na samom dobru, a jedan dio kao sjeme prodaje ili zamjenjuje okolišnjim seljacima.

Livade daju srednju kvalitetu sijena. Kose se samo jedanput, da kasnije budu paša za 60-70 grla stoke.

U vrtu se gaji povrće za domaće potrebe. Višak se prodaje u Zagrebu.

Perivoj služi za proizvodnju ukrasnog bilja.

U voćnjaku je uglavnom zasađena šljiva bistrica, a od jabuka i krušaka sve bolje vrste.

U voćnom rasadnjaku gaji se jabuka i šljiva, a u manjoj količini kruška, trešnja, kajsija i breskva. Godišnje se proizvodi oko 10.000 voćaka, koje se prodaju za presad.

Dva su vinograda: Hrebinački brijeg i Sv. Jakob (ime po nekadašnjoj kapeli). Zastupljene su ove vrste: traminac, frankovka, kraljevina, rajnska graševina, plemenka i bijeli burgundac.

Šuma se sastoji od mlade hrastovine.

U ribnjaku se goji šaran. Godišnji je prihod do 3000 dinara.

Stanje stočarstva 1925. godine: 

- 137 komada goveda 

- 68 komada konja

- 31 komad svinja

- muška telad i ždrebad gaji se i prodaje za rasplod 

- podmladak svinja prodaje se za rasplod, a preostatak se tovi za domaću potrebu i prodaju.

Ovo zemaljsko dobro ima za svoje potrebe: mlin (turbina), pecaru špirita, pilu (Gatter), strojobravarsku radionicu, mljekaru (prerađuje vlastito i kupljeno mlijeko i proizvode prodaje u Zagrebu), kovačnicu, kolarnicu.

Dobro Božjakovina imalo je 1925. god.: 12 činovnika (stručnjaci za razne grane gospodarstva i dr.), 11 obrtnika i nadglednika, 17 kočijaša, 8 kravara i 23 razna radnika.

U sklopu dobra Božjakovine djelovale su dvije škole: Seljačka gospodarska škola za odrasle i Gospodarska škola za seoske domaćice. Škole su bile teoretske i praktične. 

U prvoj su školi muškarci prema svom izboru primali pouku u ratarstvu, stojarstvu, mljekarstvu, vinogradarstvu, vodarstvu, vrtljarstvu. 

"Leščara" stari dvor obitelji Drašković

U drugoj školi učenice uče: kuhanje, spremanje i konzerviranje povrća, voća i mesa; krojenje, šivanje i vezenje; tkanje; pranje; čišćenje stanova i napose pokućstva; njegovanje stoke; obrađivanje vrta; vodarstvo i vinogradarstvo. Ova je škola osnovana u dvjema zgradama na bivšem majuru Dvorišće. Radilo je 8 nastavnika. Školu je polazilo preko 20 seljačkih djevojaka. Za školovanje i opskrbu plaćalo se 500 dinara mjesečno. Stečeno znanje bilo je više nego korisno za kasniji život žena domaćica u selu._{(Izvještaj o stanju zemaljskog dobra Božjakovine)}

novi dvor obitelji Drašković u Božjakovini

Od XVI-XVIII postoji grad ili tvrđa-kaštel Božjakovina. Nalazio se na mjestu gdje se kanal sastaje s rijekom Zelinom, istočno od ceste Zagreb-Bjelovar. Bio je to Wasserburg ili močvarni grad, koji je zbog močvarnog zemljišta bio teže pristupačan za neprijatelja, pa ga je bilo lakše braniti. Stara je tvrđa već u XVII stoljeću bila zapuštena, a napuštena u XVIII kad više nije bilo turske pogibelji. Na ovom mjestu ostala je samo dvorska kapela koja je nedavno porušena.

Za vrijeme Draškovića kao zemaljskih gospodara sagrađen je stari dvor Blahin mir (kasnije prozvan "Lješčara"), novi dvor u Božjakovini, zgrada u Dvorišću, gostionica na raskršću cesta prema Brckovljanima i Lupoglavu.