GOSPOŠTIJA BOŽJAKOVINA

KRIŽARSKI RATOVI

Kršćani su oduvijek hodočastili u Palestinu, u Kristovu domovinu, smatrajući je Svetom zemljom. Kada su 637. godine muslimani Arapi osvojili Palestinu, kršćanski je život postao ondje gorak, a kršćanska hodočašća jedva moguća. Još je teže stanje nastalo, kad su godine 1073. Seldžuci zavladali i u Palestini. Oni su na razne načine mučili tamošnje kršćane, a hodočasnike pljačkali i ubijali. Kršćanski je vapaj trgnuo Evropu. Nastao je opći pokret za osloobođenje Svete zemlje iz muslimanskih ruku. Pokret je bio prožet silnim vjerskim oduševljenjem. Na čelu su pokreta stajali pape. Odredili su posebne crkvene oproste za one koji pođu u borbu. Tako su skoro puna dva stoljeća poticali i vodili oslobodilački rat. U njemu je cijela Evropa bila ujedinjena i svojim vođom priznavala papu. Urban II (1088.-1099.) pozvao je 1095. godine, najprije u Piacenzi, a kasnije u francuskom gradu Clermontu, sabrano mnoštvo naroda, neka ono oružje, kojim grešno prolijeva bratsku krv, okrene sada protiv neprijatelja kršćanskog imena i vjere. Mnoštvo je s oduševljenjem klicalo: "Diex le veult (Bog to hoće)!". Ovo se oduševljenje doskora prelilo u cijelu Francusku i u sve krajeve Evrope. Zahvatilo je sve narodne slojeve, i one koji su sposobni za borbu, i one koji su imali samo plemenito srce i dobru volju. Najbolji su junaci u oslobodilačkoj borbi bili normanski vitezovi iz Francuske i južne Italije. Bili su odgojeni u živoj vjeri i smatrali svojom zadaćom štititi udovice i sirote, pomagati širenje Crkve i boriti se protiv poganstva (neznaboštva). Kako se radilo o oslobođenju zemlje, u kojoj je Spasitelj svijeta umro na križu, borci su na polasku u rat prišivali sebi na desno rame crveni križ i prozvali se križari. Zato ratove za oslobođenje Palestine u XII. i XIII. stoljeću zovemo križarskim, a ne navalnim ili osvajačkim ratovima.

Križarski su ratovi samo za kratko vrijeme donijeli Palestini oslobođenje, ali Europi su donijeli mnogo koristi. Tako je unaprijeđeno ratarstvo; procvala je trgovina, znanost i umjetnost; umekšana je divlja ćud; osnovane su bolnice i gostinjci; porastao je ugled Svete Stolice i viteških redova.