|
11.
veljače 1621.
Određivanje
uvjeta pod kojima se kmetovi mogu
naseljavati na pusti posjed crkve sv. Martina
Ja
Blaž Balija, dvorski v Božjakovini uzmožnoga i milostivnoga gospodina,
gospodina grofa Zrinskoga Mikolovša, i ja Ivan Gašić, plebanuš Svetoga
Martina i Svetoga Bercka, i mi šekutori Svetoga Martina Mihalj Klučarić
z Bani Sel, i Lovrene Pekvarić iz Šaškovca i Gregor Blažić z Verh
i Đuro Kozić z Kozinščaka, mi z voljom naših svih Matere Cirkve gospode
i patronusa, i da nam zapovedaše da imamo zvati vurednike stat i na
slobodu i zemlu cirkvenu i da imamo list dati z voljom rečene gospode
i plemenitih ljudih i z voljom takajše našega poštovanoga poglavnika
Božjakovečkoga gospodina dvorskoga rečenoga Blaža Balije i z voljom
vse odebrane obćine Svetoga Martina rečene cirkve na Božjakovini,
moremo na znanje dati vsakomu poštovanomu pred koih lice dojde ov
naš list otvorjeni, kako je nekuliko let već od trideseti da je pusta
zemla stala Svetoga Martina, kmetov ki su negdašni ondi pervi pomerli
i pred turskom sili po svetu prešli, i zvidejem da nikakove ni hasni
cirkvi od tih zemal, i našemu takajše duhovnomu ocu, z voljom vse
gospode i patronošev našeh, obćine i rečenoga duhovnika počesmo zvati
na slobodu na te zemle, na oratne okol vertov i sinokoš, ko ništar
ne bilo na ogradu ni hiž, ni nikakova stanja na teh pustoselnih zemal,
tako počesmo zvati ki bi pošal serčeni i dober človek stat na te pustoselne
zemle na pet let da nemaju klake delati, ni martinščine davati, ni
pišćenac, nego samo da imaju slobodni biti dve leti, i deseto od orate
zemle davati, a po dve leti deseto navadno i kerjaka, ako budu mali
deset da dadu desetoga, ako li ne budu imali da žirovine navadne budu
pokorni, kako i ostalo selo. I kada pet let zmine da imaju pokorni
biti vsaki tedin letni i zimski po dva dni, i po teh letih imenovaneh
da ne ostane martinščine, z ostalem dohodkom kada se leta izidu, nakaj
su nas zvali, hoće pokorni biti. I cirkveno selo se zove Litorovci,
koj vazdar služilo Svetomu Martinu i z ostalem kmeti ondašnemi, a
to selo jest vu varmeđe Zagrebečki, a u kotaru Božjakovečkomu; i ako
bi koj naš plebanuš po ovem našem vezdašnemi šikutori drugi i obćina
i duhovniki ne hteli obdežavati vu toj pravice da su slobodni pojti
z gibućum marhum kamu bi hoteli i sprez vsake tužbe; i ako bi im se
kakova nepravica videla, da imaju pravice iskati. Ako bi ne šteli
s dobra pustiti a oni krivi ne budući, i da se imaju s tem našem pismom
braniti. I ako bi se koim krivo ovo naše spravljenje videlo i list
nepravden da imaju štimati i preštimavši vučiniti kako je rečeno.
I na to mi dasmo ta naš list otvorjeni za vekšega veruvanja i pravice
radi pod našu navadno pečat i naše ruke podpisanje ki znadu pisati.
Pisan ta list vu cirkvenoj hiži na Svetoga Martina, februara meseca
11. dan a leta 1621. (Arhiv Hrvatske, Zemljorasteretno
povjerenstvo, Consilium Locumtenentiale regium Hungaricum, Department
urbariale, series IV, grupa A, Fasc. 4, br. 17 B, Prijepis iz 1774.)
|
