POVIJEST BOŽJAKOVINE I OKOLICE

POGLAVLJE X
Urbarijalna regulacija

Među reformama prosvijećenog apsolutizma u Hrvatskoj, bila je najvažnija tzv. marijaterezijanska urbarijalna regulacija (1774—1779) — skup propisa i mjera kojima su uređeni odnosi između zavisnih seljaka i feudalaca. Urbarijalnom regulacijom propisana su za određene kategorije seljačkih posjeda (selišta) jedinstvena podavanja. Osim toga, urbarijalne komisije izvršile su premjeru seljačkih zemalja i odredile novu veličinu njihovih posjeda. Tako određene zemlje nazvane su urbarijalnima i vlastelin ih više nije mogao oduzimati i pretvarati u alodijal.

Na vlastelinstvu Božjakovini sve su zemlje po bonitetu razvrstane u prvu klasu. Čitavo selište trebalo je imati 18 jutara oranica i 6 do 8 kosaca livada.

Na početku urbarijalne regulacije 1774. popisana su sva seljačka domaćinstva s njihovim posjedima i feudalnim podavanjima u posebne tabele (Conscriptio Urbarialis). Na kraju urbarijalne regulacije 1778. sastavljene su nove tabele s reguliranim seljačkim posjedima i podavanjima na temelju novag urbara (Tabela urbarialska). Ti su dokumenti sačuvani za većinu sela vlastelinstva Božjakovine. Čini se, da su uništeni samo za sela Gornje i Donje Dvorišće, Gornju i Donju Gredu, Meglinec i Šaškovec, ali sa sigurnošću možemo pretpostaviti, da su promjene provedene regulacijom bile u tim selima iste kao u onima za koje je građa sačuvana.

Navedeni podaci pokazuju da su se u svim selima regulacijom povećale oranice i okućnice. U njima su, osim u Sv. Heleni, Ježevu i Prikraju, povećane i livade.

U više je sela povećanje urbarijalnih oranica bilo vrlo izrazito: u Andrilovcu su povećane 1,9 puta, u Brckovljanima 3,7 puta, u Božjakovini 1,6 puta, u Črnecu 2,4 puta, u Dugom Selu 4 puta, u Gračecu 3,3 puta itd.

Povećavanje seljačkih urbarijalnih državina u najviše je slučajeva izvršeno tako, da su u njihov sastav uključene krčevinske i činžene zemlje. Tih je zemalja na vlastelinstvu Božjakovini, kako smo više puta istakli, uvijek bilo mnogo. Radilo se, dakle, u prvom redu o administrativnoj prekategorizaciji seljačkih zemalja. Ali i to je bilo značajno, jer je time veći dio zemalja podvrgnut pod jedinstveni sustav feudalnih tereta.

Prema podacima iz urbarijalnih popisa kmetovi su pa pojedinim selima 1774. i 1778. držali ove poljoprivredne površine:

Struktura feudalnih podavanja na Božjakovini imala je uoči regulacije svoje tradicionalno obilježje. Najvažniji dio rente bila je tlaka, koja se u prvoj polovici XVIII stoljeća povećava. Kmetovi su dalje davali desetinu žitarica i desetinu vina. Od cenzalističkih (krčevinskih) zemalja davali su još uvijek i desetinu i devetinu. Vlastelinstvo je 1761—65. svake godine u prosjeku dobivalo oko 570 vedara desetinskog vina.

Svako seljačko domaćinstvo moralo je, jednako kao i ranije, davati vlastelinu godišnje jednu svinju. Na vlastelinstvu je 1774. prikupljeno oko 370 selišnih svinja (vrijednost: 455 rajn. forinti). Od toga je oko 180 komada dobivao grof Drašković. On je dalje krčevinskom daćom dobivao 195, a daćom žirovinom (za žirenje seljačkih svinja u vlastelinskim šumama) još 89 forinti.

Redovita novčana daća (tzv. selišni činž) i dalje je bila sporedna. Neki je seljaci nisu plaćali. Na čitavom je vlastelinstvu pobirano oko 240 forinti.

Urbarijalnom regulacijom unesene su u seljačka podavanja velike promjene. Prije svega radikalno je smanjena tlaka. Prema urbaru iz 1779. svako je selište tjedno moralo davati jedan dan tlake sa stokom ili 2 dana radne (pješačke) tlake. Želiri su godišnje morali tlačiti 18 dana.

Urbar je nadalje propisao, da čitavo selište mora vlastelinu davati dva pileta, dva kopuna, 12 jaja i holbu maslaca. Sva su se ta podavanja smanjivala srazmjerno veličini kmetskog selišta. Jedino se novčana daća određivala prema domaćinstvima, a ne prema veličini posjeda. Svaki kmet i želir "svoju kuću imajući" morao je svom vlastelinu godišnje platiti 1 rajnsku forintu.

Desetina je na vlastelinstvu Božjakovini i nakon regulacije ostala osnovno naturalno podavanje. Dokinuto je, međutim, davanje tzv. selišnih svinja.

Analiza urbarijalnih tabela pokazuje da se tlaka smanjila u svim selima. Tako je npr. njena vrijednost u Andrilovcu 1774. iznosila 422 forinte, a 1778. god. 324 forintc. U Brckovljanima se vrijednost tlake smanjila od 292 na 279 forinti, u Črnecu od 232 na 193 forinte, u Dugom Selu od 1112 na 917 forinti itd. Iako se to smanjivanje ne čini na prvi pogled naročito veliko, valja imati na umu da su se istodobno povećali seljački posjedi za koje se tlaka davala. Tako je npr. jutro seljačkih oranica u Andrilovcu 1774. bilo opterećeno s 13, a 1778. samo s 5 dana tlake.

Regulacijom je znatno povećana novčana daća (sa oko 240 na oko 370 forinti). Povećani su također i tzv. darovi, ali je ukinuto podavanje selišnih svinja.

Na temelju svega što je rečeno možemo zaključiti, da se polažaj kmetova Božjakavine poboljšao provođenjem urbarijalne regulacije. Uzeto u cjelini feudalni su tereti smanjeni, a znatno su povećani seljački urbarijalni posjedi. _{(Pregled urbarijalne regulacije na vlastelinstvu Božjakovini izrađen je na temelju građe u arhivu Zagrebačke županije (Kut. 269, 270) i građe u fondu Zemljorasteretnog povjerenstva (Consilium Locumtenentiale regium Hungaricum, Departmentum urbariale, IV/A).)}

Iako se urbarijalnom regulacijom položaj kmetova popravio, na vlastelinstvu nije prestala klasna borba. Vodila se u različitim oblicima sve do ukidanja feudalnih odnosa 1848. godine. Mnogo podataka o odnosima na vlastelinstvu u tom razdoblju nalazi se u arhivu obitelji Drašković. Sačuvani su spisi i računi poslovanja vlastelinstva od 1780. do 1848. U ovom smo se prilogu ograničili samo na osnovni prikaz povijesti vlastelinstva, te se u podrobnije istraživanje tog razdoblja nismo mogli upustiti.

No, ipak se može konstatirati, da su feudalci u tom razdoblju pronalazili nove oblike izrabljivanja kmetova povećavajući im terete propisane marijaterezijanskim urbarom. Seljacima su na mnogo mjesta oduzete općinskc šume, a tridesetih godina XIX stoljeća i mnogi pašnjaci.

U proljeće 1848, na početku revolucije, čitavu su Hrvatsku zahvatila antifeudalna seljačka gibanja i nemiri. Pod pritiskom događaja ban Jelačić je krajem travnja morao objaviti ukidanje kmetstva. Ali kako time nisu ukinute sve institucije feudalnih odnosa, seljački nemiri su nastavljeni. U tim su gibanjima sudjelovali i seljaci bivšeg vlastelinstva Božjakovine.

Na sajmu u Brckovljanima 2.VII.1848. pobunilo se oko 500 seljaka kad su vlastelinski službenici pokušali pobirati sajamsku daću. _{(Arhiv Zagrebačke županije, Novopronađeni spisi, Kut. III, Izvještaj Jurja Pisačića od 9.VII.1848.)} Na početku 1849. božjakovinske seljake pokušao je pobuniti Jožef Jančec iz Andrilovca. Nagovarao je seljake "da ne daju ni desetine, niti činša, niti popu arendu". A kada su službenici grofa Draškovića neke daće pokušali ipak naplatiti, obratio se seljacima riječima: "Kaj vi muži, vrag vas je dal i stvoril, kaj se vi opet podjarmiti date, kaj vi poslušate ovu gospodu". _{(Arhiv Zagrebačke županije, Zapisnik sjednica sudbenog stola 1849, sjednica 26.I.1849.)}

Ta zbivanja ulaze, međutim, u novo razdoblje povijesti Božjakovine i njene šire okolice. Od 1848. Božjakovina više nije bila vlastelinstvo. Grofovi Draškovići uspjeli su na njenom području stvoriti veleposjed. Osim dvorca i gospodarskih zgrada, taj je veleposjed 1852. imao 1659 jutara oranica, 1621 jutro livada, 34 jutra vinograda, 188 jutara pašnjaka i goleme komplekse šuma (preko 4000 jutara). _{(Arhiv obitelji Drašković, Kut. 56)}