POVIJEST BOŽJAKOVINE I OKOLICE

POGLAVLJE VII
Seljačka buna 1644. godine 

Iako su feudalna podavanja na vlastelinstvu Božjakovini bila manja nego na vlastelinstvima, koja se u XVII stoljeću nisu naseljavala, kmetovi su pružili otpor njihovu povećanju. To npr. pokazuje spor s Petrom Zrinskim iz 1661.

Čini se, da je zbog nastojanja feudalne gaspode da kmetovima povećaju podavanja, na vlastelinstvu Božjakovini 1644. izbila seljačka buna.

Na žalost, o buni iz 1644. zasad su paznate samo dvije kratke bilješke u zapisniku Hrvatskog sabora.

Na saborskom zasjedanju 4. IV.1644. udovica grofa Nikole Zrinskog (starijeg) podnijela je tužbu protiv pobunjenih seljaka, koji su provalili u kuriju Božjakovinu i ondje ubili vlastelinskog upravitelja Blaža Nemešnepija. Seljaci su u kuriji opljačkali neki novac i nazličite stvari. Staleži su naredili podžupanu Zagrebačke županije da pobunjenicima sudi. _{(Zapisnici Hrvatskog sabora I, Zagreb 1958, 117.)}

Na zasjedanju 29.VIII.1644. staleži su ponovo naspravljali o buni na vlastelinstvu Božjakovini. Iz bilješke se vidi da se radilo o "ustanku i buni seljaka teritorije Božjakovine", i da su pobunjenici nanijeli velike štete grofovima Zrinskim i plemićima koji su imali posjede na vlastelinstu (ibidem possessionatorum). Kako je prefekt grofa Nikole Zrinskog Tomo Ivanavić u međuvremenu neke sudionike bune pustio iz tamnice, Sabor je odredio da se i oni moraju privesti pred županijski sud. _{(Zapisnici Hrvatskog sabora I, Zagreb 1958, 122.)}

Nije poznato kako je završeno suđenje uhapšenim pobunjenicima. Neki su sigurno pogubljeni. Sabor je preporučio da se pogube kolovođe, a ostali prisile na povratak razgrabljenih stvari i novčano oglobe.