POVIJEST BOŽJAKOVINE I OKOLICE

POGLAVLJE VI
Ekonomski i pravni položaj kmetova 

Iz doba uprave Ugarske komore (1671 — 1685) sačuvano je nekolika izvora, koji omogućuju da se na vlastelinstvu Božjakovini prouči i upozna položaj zavisnih seljaka. To su nedatirani urbar (sastavljen najvjerojatnije 1672), urbar iz 1680. i procjene vlastelinstva iz 1672. i 1685. _{(R. Modrić, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, Vol. 1, Popisi i procjena dobara (1672—1673), Zagreb 1974, 233—241; Urbaria et Conscriptiones, sv. 40, br. 13, 32; sv. 113, br. 35.)} R. Lopašić je 1894. objelodanio urbar plemićke kurije Ostrne, koji daje uvid u položaj kmetova na plemićkim posjedima. _{(R. Lopašić, Hrvatski urbar Zagreb 1894, 409—410.)} Radeći na ovom tekstu pronašli smo "Urbarium imanja starinskog Gračec zvanoga", a 1672. i 1689. procijenjeni su posjedi kurija Stančić, Majkovec, Sv. Helena i Kopčevec. _{(Arhiv ob. Drašković, Kut. 75; Urbaria et Conscriptiones, sv. 7, br. 27; Protokol br. 13, str. 79—101.)} Svi ti izvori sadrže podatke o feudalnoj renti kmetova, koja je u velikoj mjeri određivala njihov ekonomski i pravni položaj.

Sve do 60-tih godina kmetovi su tlaku davali prema 'hižama" (kućama). God. 1661. i tlaka se počela određivati prema veličini seljačkog posjeda. Seljački posjed (selište) postao je tada mjera i jedinica prema kojoj se određivala većina podavanja. Velika skupina seljaka držala je četvrt selišta (sessio quartalistica) sa 6 do 9 jutara selišnih oranica. Najbrojniju skupinu podložnika činili su želiri (inquilini), koji su posjedavali samo "četvrti dio četvrtselišta" — male parcele s 1 do 2 jutra oranica. Osim selišnih posjeda, seljaci su, kako je već rečeno, držali i krčevinske zemlje za koje su se davale posebne daće.

Posjednici četvrtselišta, plaćali su 1672. dvije novčane daće: "od livade" (de foenilibus) i "za ribe" (de piscibus). Obje daće iznosile su po pojedinim seljačkim posjedima u prosjeku 10 do 20 denara. God. 1680. seljaci su u pravilu plaćali manje od 10 denara. Prije turskog pustošenja seljaci su plaćali redovitu novčanu daću, koja se zvala martinščina. Ta je daća u XVII stoljeću ukinuta. Popisivači vlastelinstva 1685. napomennuli su da su kmetovi prvobitno morali za vlastelina lovti ribu, ali da im je kasnije ta dužnast pretvorena u novčanu daću. _{(Prikaz feudalne rente izrađen je prema izvorima navedenim u bilješkama 94—96. U nastavku će se posebno označiti samo oni podaci koji potječu iz drugih dokumenata.)}

Vlastelinstvo je redovitom daćom za livade dobivalo godišnje 18 rajn. for. i 41 krajcar, a daćom "pro piscibus" 7 rajn. for. i 4 krajcara, odnosno 26 rajn. for. i 28 krajcara za obje redovite daće.

Osim navedenih redovitih daća, vlastelinstvo je imalo i nekoliko izvanurbarijalnih novčanih prihoda. Seljaci su za svaka jutro krčevinskih livada morali godišnje plaćati 5 denara. Od tih livada vlastelin je dobivao 15 rajn. for. i 2 krajcara od domaćih a 112 rajn. for. i 25 krajcara od stranih kmetova. Zakup mlinova donosio mu je daljnjih 9 rajn. for. i 55 krajcara.

Vlastelinstvo je svim novčanim daćama godišnje dobivalo oko 64 rajn. forinte. U ukupnoj vrijednosti feudalne rente taj je prihod činio samo nekolika postotaka. Novčane daće bile su, dakle, posve sporedno podavanje Božjakovinskih kmetova.

Naturalna podavanja na Božjakovini imala su svoju posebnu strukturu. Na mnogim feudalnim posjedima važan do naturalnih daća činile su tzv. stalne ili redovite daće. Ovisno o veličini svojih posjeda kmetovi su morali davati određenu količinu pšenice, zobi i drugih žitarica. Ta vrst daća na vlastelinstvu Božjakovini gotovo i nije postojala. God. 1680. davala su je samo 3 kmeta u Kusanovcu (4 mjere pšenice i 4 mjere zobi).

Redovitim se daćama u naturi mogu smatrati jedino tzv. "darovi" (munera) — obvezno davanje vlastelinu pilića i jaja. "Darovi" su se pobirali ovisno o veličini selišta. Vlastelinstvo je svake godine dobilo oko 218 pilića i 460 jaja (vrijednost 6 rajn. forinti i 36 krajcara). Piliće su davali i neki držaoci selišnih zemalja (god. 1680. — 242 komada).

Svaki seljački vinograd morao je vlastelinu davati kopune. God. 1685. prikupljeno je 410 kopuna, koji su procijenjeni na 30 rajn. for. i 45 krajcara.

Među najvažnijim vlastelinskim prihodima u naturi bila je daća u svinjama. Ta se daća prvobitno pobirala kao desetina. Prema ispravi iz 1621. kolonisti na posjedu crkve sv. Martina trebali su davati desetinu svinja ("kernjaka, ako budu imali deset da dadu desetoga, ako ne budu imali da žirovine navadne budu pokorni"). Naseljenici u Gračecu također su trebali, "kako i drugi Božjakovci, kernjaka vsakoga desetoga da daju". _{(Zemljorasteretno povjerenstvo, Kut. 79, Consilium Locumtenentiale regium Hungaricum, Departmentum urbariale, IV/A, Fasc. 4, br. 17 A, 17 B.)} Desetina svinja pobirala se, dakle, na čitavom vlastelinstvu.

Grof Petar Zrinski je svojim odredbama od 12.III.1661. tu daću iz desetine pretvorio u podavanje svake kuće — "vsaka takajše hiža annuatim kerjaka jednoga a ne već, akoprem bih već ali menje imala od deset davala bude". _{(Zemljorasteretno povjerenstvo, Kut. 79, Consilium Locumtenentiale regium Hungaricum, Departmentum urbariale, IV/A, Fasc. 5, br. 11.)} Time se daća osjetno povećala.

Vlastelinski su službenici 1672. izračunali da desetina (decima majalium) treba donositi 100 kamada svinja (125 rajn. forinti). ali kad su ustalovili da "jednu svinju treba da daje svaka, kako kvartalistička tako i želirska kuća" (majalem unum quaevis domus quartalistica, quam inquilinaria annuae praestare tenetur), prihod se povećao na 175 komada (vrijednosti 195,2 rajnske forinte).

Na mnogim vlastelinstvima seljaci su davali dvije vinske daće — desetinu i gornicu. Na posjedima Božjakovine davali su samo desetinu — "deseto vedro kako za gornicu tako i za desetinu". Prema registrima za više godina procjenitelji su 1672. i 1685. iznačunali, da desetina u prosjeku donosi 450 vedara vina. Kako se vedro moglo prodati za 40 krajcara, to je daća vrijedila 300 rajnskih forinti. Vlastelinstvo je na taj način dobivalo gotovo 50% vrijednosti naturalne rente, odnosno čak 72,27% svojih prihoda vina. Desetina vina je bila najvrjednije naturalno podavanje.

Svi kmetovi Božjakovine morali su davati dcsetinu žitarica. U Gračecu 1629. i na čitavom vlastelinstvu 1661. bili su oslobođeni desetine hajdine. Desetina se pobirala od selišnih zemalja, a od krčevinskih i desetina i devetina (decima et nona omnis generis a terris universis extirpaticiis). Već smo spomenuli da je struktura tih daća bila razlog, što su se na vlastelinstvu stalno diferencirale selišne i krčevinske zemlje.

Prema procjenama iz 1672. i 1685. vlastelinstvo je u prosjeku primalo ove količine desetine i devetine žitarica:

Desetina i devetina žitarica donosile su oko 1672. god. 24,7% a oko 1685. god. 21% vrijednosti naturalnih podavanja.

Prema procjenama iz 1672. i 1685. naturalne daće na dijelu vlastelinstva u neposrednom posjedu Ugarske komore imale su ovu vrijednost:

Prema ispravama o naseljavanju, kmetovi Božjakovine davali su tlaku podjednako od svake kuće, a ne prema veličini posjeda. Svako domaćinstvo na posjedu crkve sv. Martina moralo je tlačiti "vsaki tedin letni i zimski po dva dni", a u Gračecu dva dana ljeti i jedan dan zimi.

Promjene u načinu davanja tlake unesene su 1661. između grofa Petra Zrinskog i kmetova nastale su "discordiae iliti nesloge zaradi dohotkov", te su zbog toga 12.III.1661. s kmetovima održani pregovori. Tada je riješeno i pitanje tlake, na koju su se kmetovi, izgleda, najviše tužili. Grof je pristao da kmetovi ubudućc ne moraju davati tlaku po domaćinstvima, već "vsaki unulikum kulikem se zemlje njegove pristoi i kulikem su do se dob pokorni bili". U ispravi je podvučena stara odredba o podvozu: izvan područja vlastelinstva kmetovi podvoz daju s jednom, a unutar vlastelinstva s dvije tegleće životinje. Zrinski je zatražio da kmetovi "polag stare navade kakoti vu košnjah naimre i ostaleh njihoveh tegah i zakonih (koi suprot ovoj pogodbi nisu) obderžavati dužni budu".

Prema tome, na zahtjev samih seljaka tlaka se od 1661. počela određivati prema veličini selišta. Čini se, da se time nešto smanjila.

Tlaka se, međutim, u pojedinim dijelovma godine povećavala. Svako kvartalističko selište moralo je tjedno od Duhova do Martinja raditi četini, a preko zime, od Martinja do Duhova, tri dana. Kmetovi, koji su imali tri dijela četvrtselišta, morali su kroz cijelu godinu tlačiti svaki tjedan tri dana, a držaoci polovice takvog selišta dva dana tjedno. Veći dio želira radio je tjedno jedan dan.

Prema procjeni iz 1672. vlastelinstvo je ljeti svaki tjedan dobivalo 306, a zimi 281 dan tlake. U urbaru iz 1680. popisane su radne dužnosti svakoga kmeta. Svi su kmetovi bili još dužni "orati, branati i prevoziti sve što se od njih zahtijeva unutar distrikta Božjakovine s dva vola ili konja, a izvan distrikta samo s jednim kamadom stoke". Ukupna nužna tlaka bila je manja nego 1672: ljeti 290,25 dana, a zimi 245,75 dana tjedno. Čini se, da je prilikom uvođenja tog urbara, nužna tlaka bila reformirana.

Procjena iz 1685. pokazuje da je tlaka lndividualizirana prema posjedovnim uvjetima pojedinih skupina kmetova. Jedna skupina je npr. tjedno ljeti radila 2, a zimi 1,5 dana. Nekoliko je kmetova ljeti davalo 13 dana tlake mjesečno, a zimi 2 dana tjedno. Najveća skupina želira tlačila je zimi i ljeti jedan dan, a drugi su imali posve specifičnu tlaku (ljeti 3 dana u 2 tjedna, a zimi tjedno 1 dan, 2 dana ljeti, a 1 dan zimi itd.). Vlastelinstvo je u ljetnom razdoblju dobivalo 274, a zimi 240,5 radnika tjedno.

Na temelju navedenih podataka izračunato je da je vlastelinstvo 1672. dobilo 15587 dana tlake, 1680. god. 14514,5 i 1685. god. 12815,5 dana. Tlaka se, dakle, za uprave Ugarske komore smanjila za 2771,5 dana godišnje, ali je i dalje bila najvrjedniji dio feudalne rente. Jedan dan tlake vrijedio je 7,5 krajcara, te je cjelokupna godišnja tlaka vrijedila od 1602 do 1948 rajnskih forinti.

Vrijednast osnovnih oblika feudalne rente na dijelu vlastelinstva u neposrednom posjedu Ugarske komore bila je sljedeća:

Prema tim podacima tlaka je u izrabljivanju zavisnih seljaka bila najvažniji teret. Činila je 62—66% ukupne vrijednosti svih seljačkih podavanja.

Na plemićkim posjedima tlaka je bila još i veća. Na posjedu kurije Ostrne svi su kmetovi ljeti morali davati 6, a zimi 3 dana tlake ("tlači u letu vas tjedan, a u zimi tlači u tjednu po dni tri"). _{(Lopašić, n.dj., 409—410.)} Kmetovi kurije Gračec morali su, uz redovitu tlaku, "na predivo pak dvorno da vsaki ob svoje hrane dva ima dati težaka, bratje vu vinograd ob hrane dvore davati obligavaju". _{(Arhiv ob. Drašković, Kut. 75.)}

Dosta je teško utvrditi koji su dio seljačkog proizvoda feudalci oduzimali putem rente. Ako se npr. pretpostavi da su 1680. kmetovi Božjakovine na svih 1076 jutara svojih oranica zasijali pšenicu, što inače nikad nije bio slučaj, cjelokupni prirod vrijedio je oko 1720 forinti. Kmetovi, dakle, ni u najpovoljnijim uvjetima nisu mogli na svojim posjedima realizirati vrijednost feudalne rente. No renta se samo manjim dijelom uzimala od neposrednog proizvoda. Kmetovi su u novcu i proizvodima 1672. dali vrijednost od 715 forinti, a 1685. god. 805 forinti. Ostali dio rente davao se kao rad, te je u prvom redu ovisio o broju sposobnih radnika po seljačkim domaćinstvima i opskrbljenosti seljačkih gospodarstava radnom stokom.

Na dijelu vlastelinstva u neposrednom vlasništvu Ugarske komore (bez sela Andrilovca) 1680. je nabrojano 679 odraslih muškaraca. Na svako je domaćinstvo u prosjeku dolazilo preko 4 muškarca, što pokazuje da je radni potencijal bio dosta velik. Navedena sela bila su dobro opskrbljena stokom. Iste su godine seljaci držali 370 kanja, 425 volova i 484 krave i telića. _{(Urbaria et Conscriptiones, sv. 40, br. 13)}

Ako se sva podavanja podložnika Božjakovine usporede s rentom na vlastelinstvima u Zagorju, uočava se, da je na Božjakovini tlaka ipak bila znatno manja nego na posjedima koji se nisu naseljavali.