POVIJEST BOŽJAKOVINE I OKOLICE

POGLAVLJE V
Kolonizacija nakon turskih pustošenja 

Nakon dugog rata (1593 — 1606) završilo se razdoblje gotovo neprekidnih turskih upada u pogranična područja u Hrvatskoj. Život je postao sigurniji. Na vlastelinstvima neposredno uz Vojnu krajinu, a među njima je i Božjakovina, bilo je mnogo pustih zemalja obraslih šikarom, ostataka nekadašnjih sela, velikih šuma.

Feudalni posjednici tih vlastelinstava bili su zainteresirani da ih što brže nasele i privredno aktiviraju. Među vlastelinstvima, koja su se u prvim decenijama XVII stoljeća počela kolonizirati, bila je i Božjakovina. Njeno se naseljavanje zasad ne može pratiti u pojedinostima, ali sačuvani izvori omogućavaju da se prouče i ocijene njegovi rezultati.

"Šekutori Sv. Martina" i dvorska vlastelinstva Božjakovine izdali su 11.II.1621. ispravu o uvjetima naseljavanja posjeda crkve Sv. Martina u Liktorijevcu (Liktorovcu, danas područje Prozorja). Nakon što su iznijeli da su te zemlje puste preko 30 godina i "da nikakve hasni ni cirkvi od tih zemal", objavili su da će onaj "ki bi pošal serčeni i dober človek stat na te zemle pustoselne" biti pet godina oslobođen tlake, novčane daće martinšćine i davanja selišnih pilića — "na pet let da nemaju klake delati, ni martinšćine davati, ni pišćenac, nego samo da imaju slobodni biti". Dvije godine nakan naseljavanja kolonist će davati desetinu žitarica i svinja (" deseto navadno i kerjaka"), a nakan pet godina i ostale daće martinšćinu, selišne piliće i napose tlaku: "vsaki tedin letni i zimski po dva dni". _{(Zemljorasteretno povjerenstvo, Kut. 79, Consilium Locumtenentiale regium Hungaricum, Departmentum urbariale, IV/A, Fasc. 4, br. 17B.)}

Citirana isprava pokazuje da su kolonisti prilikom naseljavanja dobivali privremene olakšice, koje će trajati dok iskrče oranice, sagrade kuće i općenito organiziraju gospodarstvo. Ostala feudalna podavanja bila su manja od tereta na onim vlastelinstvima, koja nisu bila opustošena, ali ipak veća od podavanja na mnogim drugima, što su se tada naseljavala i na kojima su mnogi kolonisti dobivali povlastice slobodnjaka.

Na posjed Gračec naselili su se iz "turske zemlje" sa svojim obiteljima seljaci Vidak Radašić, Mihalj Novačić, Stipe Novačić, Mihalj Šimunić, Marko Lisan, Ivo Kara Mihaljević, Marko Đurakić i Horvat Mihalj. Vlasnici tog posjeda plemići Janoš Praskač, Gašpar Beršenj i Janoš Dereškaj sklopili su 6.V.1629. s navedenim naseljenicima ugovor o njihovim feudalnim podavanjima. Svaki je kolonist morao davati tjedno "od hiže v letu počamši od svete Jelene dneva do Miholja po dva dni tlaku, a od Miholja počamši do Jelenja po jedan dan", nadalje desetinu žitarica ("vsakojačkoga žitka"), osim desetine hajdine, i desetinu svinja. Bili su oslobođeni desetine pčela i novčane daće martinšćine. Na području vlastelinstva Božjakovine morali su davati podvoz prema patrebi "z dvojem živinom", a izvan tog područja s jednim "živinčetom". U tom se dokumentu u više navrata naglašava da se podavanja podložnicima određuju onako kako ih imaju i drugi kmetovi na Božjakovini ("kak i drugi Božjakovci"). _{(Zemljorasteretno povjerenstvo, Fasc. 4, br 17 A.)}

Iz toga se može zaključiti, a to potvrđuju i drugi izvori, da se na čitavom vlastelinstvu tlaka određivala svakom domaćinstvu, a ne prema veličini selišta kako je tada bilo uobičajeno.

U doba kolonizacije, od početka do 70-tih godina XVII stoljeća, povećao se broj kmetova u svim selima vlastelinstva. Stanovnici su se pojavili u nekoliko sela, koja su od 1598. bila potpuno pusta. Tako su npr. ponovo oživjela sela Prikraj i Leprovica, Gornje i Donje Dvorišće.

Hrvatski je sabor 26.VIII.1598. donio odluku da se umjesto spaljenog kaštela u Božjakovini podigne nova utvrda u Brckovljanima (in fundo ecclesiae beati Briccii). _{(Sišić, Hrvatski saborski spisi IV, 385—386.)} Čini se da ta odluka nije bila provedena. U jednoj ispravi iz 1607. navodi se, međutim, da kaštel u Božjakovini stoji još uvijek spaljen. _{(Neoregestrata acta, sv. 1006, br. 17.)} Sagrađen je ponovno vjerojatno nedugo iza toga, oko 1610. Prema opisu iz 1672. bio je drven, a imao je 7 prostorija. Uz njega se nalazilo više gospodarskih zgrada i 6 drvenih podruma. Tada se smatralo da je već dosta ruševan. _{(R. Modrić, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, Vol. 1, Popisi i procjena dobara (1672—1673), Zagreb 1974, 54—60, 235.)}

Uz kaštel Božjakovinu obnovljeno je u prvim decenijama XVII stoljeća i naselje Božjakovina, koje se 1672. naziva trgovište (oppidum Bosiako), a 1680. "Vlaška ulica pokraj kaštela" (pagus Vulaska vulicza penes castellum). _{(Urbaria et conscriptiones, sv. 40, br. 32; sv. 40, br. 13.)}

Na vlastelinstvu je u XVII stoljeću nastalo nekoliko potpuno novih sela: Donja i Gornja Greda (Gredsani, Steriova Greda), Kusanovec i Lukarišće.

Prema sačuvanim popisima broj kmetskih domaćinstava na dijelu vlastelinstva u neposrednom vlasništvu knezova Zrinskih ovako se povećao:

Prema tome, broj kmetskih domaćinstava u navedenim selima povećao se sa 23 god. 1598. na 111 god. 1672. i 182 god. 1680, odnosna gotovo 8 puta. _{(Izračunata prema poreznom popisu iz 1598. (J. Adamček - I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI, Zagreb 1976, 396—398, 476), urbarima iz 1672. i 1680. (Urbaria et Conscriptiones, sv. 40, br. 13, 32).)} Čini se da su se plemićki posjedi nešto sporije naseljavali.

Proces naseljavanja odrazio se na Božjakovini i u strukturi seljačkag zemljišnog posjeda. Naime, u toku naseljavanja počele su se na vlastelinstvu odvojeno registrirati stare selišne zemlje i sve krčevinske zemlje, koje su nastajale proširivanjem seljačkih posjeda. Svaka od tih kategorija morala je snositi drugačije daće: dok se od selišnih zemalja pobirala samo desetina, od krčevina se morala davati desetina i devetina. Od iskrčenih livada seljaci su morali plaćati posebne novčane daće.

Na dijelu vlastelinstva u neposrednom vlasništvu Ugarske komore kmetovj su 1680. držali 707 jutara selišnih i 371 jutro (34,4%) krčevinskih oranica. Isti su kmetovi držali i 226 kosaca krčevinskih livada (43,8%). _{(Izračunato prema urbaru iz 1680. (Urbaria et Conscriptiones, sv. 40, br. 13).)}

Krčevine su se nalazile i na posjedima plemića. Na mnogim mjestima iskrčili su oranice i livade i kmetovi susjednih plemića. Pa nalogu komorskog administratora Grgura Pavešića popisane su 1674. na vlastelinstvu sve "krčevinske oranice i livade kako stare tako i novoiskrčene". Prema tom popisu seljaci su držali ako 1000 jutara iskrčenih oranica i preko 450 kosaca krčevinskih livada.

Krčevine su bile manji kampleksi oranica i livada stvoreni u šikarama, šumama ili na zapuštenim poljima. Na području Sela (Dugog Sela) spominju se npr. kampleksi krčevina Nohtovec, Skuške Brvi, Stari Šaškovec, zemlja pokraj Dubovice, Žabnjaka, Lazino, Duge, zemlje pokraj Bigalje, Matekovnja, Sepničko, Jastrebin Bok, Sučni krč, zemlja uz Leskovicu i zemlja uz potok Črnec.

Uz selo Ježevo spominju se krčevine Kličkovo, Gredica, Njivica, Kobiljak, Koprivno, Brezje, Kleštice, Oblanje, Topolje, Kute, Lešće, Polovo, Planje (Blanje) i tri kompleksa uz šumu Jasenovec.

Seljaci iz Božjakovine, Brckovljana, Prikraja i Gornjeg Dvorišća iskrčili su zemlje na lokalitetima Kontovec, Donji Kontovec, Greda (u šumi Bapča), Galdišćc, Zavrtnica, Kamen, Čačkova Greda, Pancerovčica, Tečal, zemlja uz Pisanu Bukvu, Ceščjak, Živice, Kelebinjak, uz Suhu Lonju, Lučicu, Lipčicu i uz šumu Bapče. Brojne krčevine postojale su i u svim ostalim selima. _{(Urbaria et Conscriptiones, sv. 7, br. 26.)}

Sve u svemu, sačuvani izvori pokazuju da je u XVII stoljeću izvršena kolonizacija vlastelinstva Božjakovine. U tom su razdoblju stvorene nove poljoprivredne površine, a s njihovim proširivanjem nastavit će se i u idućem stoljeću.