POVIJEST BOŽJAKOVINE I OKOLICE

POGLAVLJE IV
Turci pred Božjakovinom 

Sačuvani porezni popisi pokazuju da je područje Božjakovine u prvim decenijama XVI stoljeća bilo dobro naseljeno. Vlastelinstvo je 1507. zajedno s posjedima predijalaca imalo 348 poreznih dimova. Bez tih posjeda, prioru je 1509. i 1517. pripadalo 250, a 1520. god. 265 dimova. _{(J. Adamček - I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI, Zagreb1976, 18, 42, 81, 117.)}

Ban Ivan Karlović je 1529. tvrdio da na vlastelinstvu živi oko 300 kmetova (kmetskih obitelji), ali bilo ih je, bez sumnje, više. God. 1543. na njegovim su posjedima obračunata 324 porezna dima, što znači da je imalo 500-600 kmetova. _{(Laszowski, Monumenta Habsburgica I, 125; J. Adamček - I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI, Zagreb 1976, 142. )}

Neposredno nakon toga, između 1543. i 1546. broj poreznih dimova na vlastelinstvu radikalno se smanjio. Vlastelinstvo je 1546. imalo samo 40 dimova. _{(J. Adamček - I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI, Zagreb 1976, 145.)} U razdoblju između 1543. i 1546. preživjelo je katastrofu, zbog koje su njegovo stanovništvo i gospodarski potencijal smanjeni za osam puta.

Smanjivanje stanovništva (poreznih dimova) bilo je rezultat turskog pustošenja godine 1545. Te su godine, nakon pada Moslavine, Turci provalili sve do Konjščine i tom su prilikom temeljito oplijenili područje Božjakovine. Dio stanovnika odveden je u roblje, a dio se razbježao i odselio u druge krajeve.

U vrijeme turske ofenzive početkom 50-tih godina privredni potencijal Božjakovine još se više smanjio: od 1553. do 1557. imala je samo 25 poreznih dimova. Krajem 60-tih godina počeli su se u pusta sela naseljavati novi stanovnici, te se braj dimova nešto povećao (1566. — 41, 1567. — 37, 1570. — 34, 1573. — 43). Ali već 1576. zbog migracije i napada turskih Vlaha opustošeno je 3,5 dimova (desertati per Walachos et migrationem fumi 3,5). God. 1582. Vlasi su ponovo opustošili 3 dima u Kozinščaku, Ostrni i u selima Franje Tahyja. _{(J. Adamček - I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI, Zagreb 1976, 190, 212, 228, 249, 285, 317.)} Iako se Božjakovina nalazila iza pajasa graničnih tvrđava, koje su u XVI stoljeću pretstavljale Vojnu krajinu, zbog provala manjih turskih jedinica u okolicu Zagreba porasla je važnost njenog kaštela kao obrambene utvrde. Vojnc su vlasti, doduše, god. 1540. dok su Turci bili još dosta daleko, predlagale da se taj kaštel poruši. _{(Laszowski, Monumenta Habsburgica II, 491—493.)} Ali kad su Turci 1552. zauzeli Čazmu i Dubravu počele su ga smatrati dijelom obrambenog sustava, iako se između njega i turske granice nalazila Ivanićka kapetanija. Hrvatski sabor je 7.III.1557. odredio da svi kmetovi božjakovinskog vlastelinstva moraju raditi na utvrđivanju toga kaštela. _{(F. Sišić, Hrvatski saborski spisi III, 6—7.)}

Sabor je 7.XII.1572. donio nove odredbe o utvrđivanju Božjakovine. Na dogradnji kaštela trebali su raditi svi Tahyjevi kmetovi sa Susedgrada, Donje Stubice i Božjakovine. Kako su se susedgradsko-stubički kmetovi tada već bili pobunili, sabor je odlučio da ih se prisili na javne radove. _{(F. Sišić, Hrvatski saborski spisi III, 361—362.)} Iduće godine izbila je velika seljačka buna, pa do utvrđivanja Božjakovine nije moglo doći. Sabor je, međutim, 16.V.1574. obnovio svoj zaključak da susedgradsko-stubički kmetovi moraju dati radnike za utvrđivanje toga kaštela. _{(F. Sišić, Hrvatski saborski spisi III, 409.)} Staleži su nove odluke o radovima na fortifikaciji Božjakovine donijeli 20.IX.1584. i 29.V.1589, ali unatoč svemu, kaštel u Božjakovini nije odolio velikom turskom napadu 1591. godine. _{(F. Sišić, Hrvatski saborski spisi III, IV, 141, 247.)}

Nakon neuspjeha prve opsade Siska, bosanski beglerbeg Hasanpaša Predojević provalio je početkom listopada 1591. s 4 do 5 tisuća vojnika u Moslavinu u kraj između Ivanića i Križevaca. Opustošio je okolicu Križevaca i 5. listopada spustio se pred Božjakovinu. U kaštel se sklonilo mnogo žena i djece, te plemkinja s okolnih posjeda. Kaštelan Stjepana Tahyja Lovro Radinović nije se ni pokušao braniti, te je Hasanpaša još isti dan zauzeo i zapalio kaštel. Sve osobe koje su se sklonile u kaštel i mnoge Seljake iz okolice poveo je kao roblje u Bosnu. Na povlačenju, napala ga je krajiška vojska i oslobodila oko 400 sužnjeva. _{(Vj. Klaić, Povijest Hrvata III, sv. 1, Zagreb 1902, 369—371.)}

Vlastelinstvo Božjakovina je 1591. strahovito opustošeno. Posljedice tog pustošenja dugo su se osjećale. Sastavljači isprave o naseljavanju posjeda crkve sv. Martina pisali su npr. 1612. da je "nekoliko let već od trideseti da je pusta zemlja stala Svetoga Martina, kmetov ki su negdašni ondi (bili), pervi pomerli i pred turskom sili pa svetu prešli". _{(Zemljorasteretno povjerenstvo, Kut. 79, Consilium Locumtenentiale regium Hungaricum, Departmentum urbariale, series IV, grupa A, Fasc. 4, br. 17 B.)}

Stanje vlastelinstva nakon velikog pustošenja 1591. odrazilo se u poreznom popisu iz 1598. Prema tom popisu, na čitavom je vlastelinstvu živjela 101 kmetska obitelj. Grof Juraj Zrinski držao je u neposrednom vlasništvu samo 23 kmeta. U dobro naseljenim krajevima bilo je tada više kmetova čak i na malim plemićkim posjedima. Navedeni kmetovi živjeli su u 10 sela i zaselaka, tako da je u najviše slučajeva selo imalo samo 1 do 2 kuće. Slično stanje bilo je i u selima predijalaca. U svakom je bilo samo po nekoliko kuća. Najmanje je opustošen posjed Ivana Mikulića u Sv. Heleni i Majkovcu. U Sv. Heleni bilo je 20, a u Majkavcu 13 kuća. _{(J. Adamček - I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI, Zagreb1976, 396—398, 476.)}

U vihoru ratova i pustošenja na Božjakovini je propalo desetak sela i naselja. Osim kaštela, 1591. je uništeno i trgovište Božjakovina. U njemu dosta dugo nije bilo stanovnika. Bez ijednog stanovnika ostala su sela: Leprovica (Veprovica), Prikraj, Šaškovec, Selnica, Mikulinec i Lipljanci. Naseljima Mikulincu i Selnici izgubio se svaki trag.