Josipa Zorića 1, 10370 Dugo Selo
Tel: 01/2753-524

Župa

Povijest Župe sv. Brcka

Stara župa i crkva sv. Martina u Prozorju
U kasnom srednjem vijeku postojala je na području gospoštije Svetog Martina ili Božjakovine samo jedna župa i župska crkva. To je crkva sv. Martina u Prozorju gdje se nalazilo sjedište župe. Ovoj su župi pripadala sva sela gospoštije Božjakovine dakle, i selo Brckovljani s okolicom.

Ova župa i crkva postoji od pamtivijeka. Njezin se početak ne može ni približno odrediti. Sv. Martin, veoma poznat i štovan francuski svetac, rođen je u Panoniji oko 316. godine. Osnovao je više samostana u Francuskoj, bio je biskup u Toursu i ondje umro 397. godine. Francuski su vjerovjesnici svugdje širili štovanje sv. Martina, pa tako i u našoj domovini u IX stoljeću. Svakako je značajno da se 1209. Prozorje s okolicom zove terra sancti Martini (posjed Svetog Martina) i da se taj cijeli kraj tako zove tijekom XIII, XIV, i XV stoljeća. Radi pobliže oznake kaže se koji puta u dokumentima da se ovaj posjed Svetoga Martina nalazi pokraj Save ili rječice Zeline.

Novo ime za ovaj kraj Bosyako spominje se 1507, Bosyakowyna 1528, Sela ili Dugo Selo 1566, a Prozorje istom 1783.godine.

Najstariji sačuvani dokumenat, u kojem se spominje crkva i župa Sv. Martina, jest poznati popis župa Zagrebačke biskupije iz g. 1334. Kaže se za ovu župu i crkvu da se nalazi in possessione Cruciferorum, na posjedu križara tj. viteških redovnika Ivanovaca, o kojima smo prije govorili. Oni su bili patroni ili kolatori župe i crkve, brinuli su se za održavanje crkve i prihode župnika, a možda su i njihovi svećenici redovnici vršili ovdje župničku službu, barem neko vrijeme. Iz starijeg vremena poznata su samo tri imena župnika: 1429. Petar Stjepanov iz Banjeg Sela, 1493. Ivan, 1501. Petar. (-Josip Buturac, Popis župa zagrebačke biskupije od god. 1334, Kulturno-povijesni zbornik Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb 1944, 426. - Franjo Rački, Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501, Starine HAZU, IV, Zagreb 1872. - P. Lukcsics, Dipl. pont. s. XV, I, 1105. )

Na području ove župe vjerojatno se nalazi kapela koja je redovnicima Ivanovcima u sjedištu njihove gospoštije ili marofu služila kao samostanska ili dvorska kapela. 1400. 4.VI., papa Bonifacije IX dao je određene oproste svima koji pohode župsku crkvu sv. Martina (prope Schavam) na dan Posvete crkve, na Martinje, Božić i božićnu osminu, na Sesvete i 6 duhovskih dana. 1496. kovač Blaž i žena mu Magdalena de villa s. Martini bili su upisani u Bratovštinu sv. Duha u Rimu. (Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, Budimpešta 1885-1908, 1/4, 218; 15, 49. )

Za turskih provala 1548. postoji u Božjakovini samo kapela sv. Martina i uz nju samo kapelan kao dušobrižnik. Župnik sv. Martina ima 1507. 5 dimova, 1566. 2 dima, 1568. 1 dim, 1573. 1/2 dima, 1600. 3 kuće kmetova. (Tkalčić, Spomenici grada Zagreba, XIII, 23.-Adamček-Kampuš, Popisi, 18, 190, 213, 249, 569. )

Crkva sv. Martina kao građevina opisana je u kanonskim vizitacijama g. 1688. i kasnije te u izvještaju Povjerenstva za čuvanje kulturnih spomenika. Crkva nije veličajna, ali je spomen davnih vremena. Isprva je bila gotska, bez tornja, s ravnim stropom, a u doba baroka dobila je svodovlje. Još 1911. vidjeli su se tragovi fresko-slikarija kojima je crkva nekada bila urešena. Nisu to umjetnine prve vrste, ali su rijetki ostaci stare crkvene slikarije. Dobro su sačuvane slike: Juda ljubi Isusa, Sunčani sat. Prema izvještajima kanonskih vizitacija koje se čuvaju u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu: novi je toranj sagrađen oko 1688, dolje ima 4, a gore 8 uglova; 1695. svod je samo iznad svetišta crkve, a 1821. također iznad crkvene lađe; u tornju se 1695. nalaze dva zvona. Crkva ima tada četiri oltara (Sv. Martin, B. D. Marija, Sv. Josip, Sv. Barbara), propovjedaonicu, sakristiju, dvoja vrata. Župnički je stan 1695. drvena jednokatna zgrada blizu crkve, a škola drvena kuća, slamom pokrivena. Terasa oko crkve ograđena je zidom od tesanog kamena, dugim 90 metara.

Od 1790-1795. odvojeno je selo Ježevo od župe Prozorje, te ima vlastitu župu koja je brzo ukinuta jer nije bila sposobna za samostalan život. 1865. postaje župnik u Prozorju Josip Zorić, pisac i bivši kateheta. On najprije želi temeljito popraviti župsku crkvu u Prozorju. Kad je ona 1880. stradala od potresa, Zorić sve poduzima, da se sjedište župe prenese u Dugo Selo i ondje sagradi nova crkva.

1894. crkva je u Prozorju redarstveno zatvorena, pa se misa služila u Božjakovini i Ježevu.

1895. Izidor Kršnjavi predlaže da se crkva u Prozorju popravi za 12000 forinti. Zagrebačka županija nudi u tu svrhu 5300 forinti. Nakon raznih pregovora pala je odluka da se gradi nova crkva u Dugom Selu. Crkva je ovdje sagrađena g. 1900. troškom od 51800 forinti: narod je dao 24000 forinti, Zemaljska vlada kao patron 18500 forinti, obitelj Drašković kao patron u 1/3 9200 forinti.

Crkva je građena u novogotičkom stilu po nacrtu arhitekta Bollé-a. Klesarske je radove izvodio Ignac Franc, stolarske Ivan Budicki, slikarske Druszany, a orgulje je radio Heferer.

Kad je nova crkva u Dugom Selu sagrađena, župljani su skoro posve zaboravili na starodrevnu crkvu sv. Martina u Prozorju, ali nije zaboravilo Povjerenstvo za čuvanje spomenika u Zagrebu. U njegovu izvještaju g. 1911. kaže se da se ta crkva vidi iz Zagreba sa Cmroka, i da je proglašena tobože ruševinom. Međutim, Povjerenstvo je tu crkvu, na smrt osuđenu, dalo ponovno stručno pregledati, pa se utvrdilo, da crkva u svojoj jezgri nije ruševina, iako je već desetak godina prepuštena svojoj sudbini, te zato prokišnjava. Povjerenstvo predlaže da se svotom od 2000 kruna crkva obnovi. Nadbiskup koadjutor dr Antun Bauer odobrio je 910 kruna iz dijecezanske zaklade za popravke, ali se vlastelin-kolator grof Janko Drašković, Teodorov nasljednik, protivio obnovi crkve jer ga tobože radnici koji ovdje rade smetaju u posjedu mjestom na kojem drže materijal za obnovu crkve. Kako je vrijeme poslije toga prolazilo, tako se stanje stare crkve sv. Martina sve više pogoršavalo. Našlo se ipak nekoliko ljudi u Dugom Selu koji su s bolom u duši gledali, "kako neumoljivi zub vremena hoće da razori i ugrabi tom brežuljku tisućljetni njegov ukras". Osnovan je 1930. Odbor za restauraciju ruševne crkve sv. Martina u Prozorju, u kojem su djelovali Horvat kao pročelnik, Krčmar kao blagajnik, Obad kao tajnik. Na molbu toga Odbora Ministarstvo pravde u Beogradu odobrilo je za popravak crkve 20000 dinara iz državnih sredstava, a Banska uprava Savske banovine u Zagrebu dopustila je javno prikupljanje prilogâ za istu svrhu. Tako je tijekom godine 1931. skupljeno ukupno 50000 dinara, što je bilo dosta da se na crkvu stavi posve novi krov i tako za dulje vrijeme produlji njen život. 10. studenoga 1931. proslavljena je u Dugom Selu martinska večer uz sudjelovanje pjevačkih društava, a sljedeći dan 11. studenoga služena je svečana sv. misa u obnovljenoj crkvi sv. Martina. (-Dr. Rudolf Horvat, Crkva sv. Martina u Prozorju u XIX vijeku, Croatia sacra, Zagreb 1931-1932, I, 293-308; II, 94-100. - Dr. Rudolf Horvat, Kako je Dugo Selo dobilo župnu crkvu, Hrvatska straža, 1929, br. 73, 85. - Sabirna akcija za crkvu sv. Martina u Prozorju kod Dugog Sela, Hrvatska straža, 16.XII.1930. - Proštenje kod Sv. Martina u Prozorju, Hrvatska straža, 12.VI.1932. )

Međutim, poslije drugog svjetskog rata zanemareno je obnavljanje starodrevne crkve sv. Martina u Prozorju, pa je ona opet dospjela u ruševno stanje. Bilo bi dobro kad bi odgovorni shvatili svoju dužnost i napravili sve što je potrebno za spašavanje i čuvanje građevine koja je opći kulturni spomenik.

Osnutak župe u Brckovljanima
Kad je osnovana župa u Brckovljanima, iz sačuvanih dokumenata nije poznato. Tek se čini vjerojatnim, da se to dogodilo sredinom XV stoljeća, kad je nastala župa u Vrbovcu i u još nekim mjestima šire okolice Zagreba.

No kako su u to doba učestale turske provale i pljačke, mnoge su župne crkve stradale, a svećenici se zajedno s narodom sklanjali u sigurnije krajeve. Zato su mnoge župe ostale bez svoga stalnog dušobrižnika, a duhovnu brigu za vjernike u takvim župama preuzimali su bliži ili dalji susjedni župnici, kako je to i inače bio običaj.

U poznatom popisu župa Zagrebačke biskupije iz g. 1501. zapisano je, da župnik Petar upravlja u dvije župe na području gospoštije Božjakovina, i to u župi sv. Martina i župi sv. Brcka. Prema tome, 1501. postoji župa u Brckovljanima, ali nema samostalnog župnika nego njome upravlja župnik iz Prozorja.

Malo kasnije, 1507. u poreskom popisu spominju se obje te župe, pa je župnik sv. Brcka bogatiji, jer ima 12 dimova prihoda, a župnik sv. Martina siromašniji jer ima 5 dimova prihoda.

Iz popisa župa 1510. i 1515. zna se da svaka od ovih župa ima samostalnog župnika: tadašnji župnik u Brckovljanima zvao se Luka.

Kasniji poreski popisi svjedoče, kao što smo rekli, da župa sv. Martina u Prozorju postoji 1566, 1568, 1573, 1600, ali o župi u Brckovljanima nema spomena, pa zato moramo zaključiti, da ona u to vrijeme nije bila popunjavana zbog čestih krvavih turskih ratova.

U XVII stoljeću i političke i vjerske prilike pomalo se sređuju. Pomalo se obnavljaju sela i župe čak istočno od rijeke Česme. U Brckovljanima 1622. još uvijek postoji župa i crkva bez stalnog župnika. U crkvi se nalaze tada tri kamena oltara, a okolo crkve groblje. Ivan Gajšić, župnik iz Prozorja, dolazi ovamo svake treće nedjelje u mjesecu odslužiti sv. misu. On ima tada na brizi i župu Cerje (brine se dakle o tri župe).

Na Glavačevoj zemljovidnoj karti naznačena je i župa sv. Brcka u Brckovljanima g. 1673. i to je već vrijeme kad ova župa ima svog stalnog dušobrižnika. (Rački, Popis župa, Starine HAZU, IV - Kaptolski arhiv Zagreb, ACA f 91, n 28; f 92, n 40, 56. -Adamček-Kampuš, Popisi i obračuni poreza, 18, 190, 213, 249, 569. - Janko Barlé, Zagrebački arhiđakonat (1622), Katolički list 1903, Zagreb. - Stjepan Glavač, Zemljovid Hrvatske iz g. 1673, Sarajevo 1937. )

Prirodni položaj
Prirodni ili geografski položaj brckovljanske župe nije jedinstven nego naprotiv dosta složen. Neka sela leže u ravnici pa im je omogućeno da budu ušorana, a druga su na brežuljcima pa su zato razbijenog tipa.

Preko ovoga područja protezale su se u doba feudalizma razne gospoštije, pa je to razlog, da ovdašnja sela pripadaju nekada trima kotarevima, a danas trima različitim općinama. Sela Brckovljani, Gornja Greda, Gornje Dvorišće, Gračec i Prikraj pripadala su nekada gospoštiji Božjakovina (obitelj Drašković), a danas čine katastarsku ili poresku općinu Brckovljani i pripadaju upravno-političkoj općini Dugo Selo. Selo Hrebinec pripadalo je nekada gospoštiji Božjakovina, Stančić plemićkoj obitelji Pozvek, a Štakorovec grofovskoj obitelji Erdödy. Danas ta tri sela čine katastarsku općinu Hrebinec i pripadaju upravno-političkoj općini Dugo Selo. Selo Banje Selo pripadalo je nekada plemićkoj obitelji Niczky, a danas katastarskoj općini Laktec zbog nekadašnjih feudalnih veza s onim krajem. Selo Majkovec pripadalo je nekada plemićkoj obitelji Adamović, a danas katastarskoj općini Sv. Helena. Oba ta sela priključena su nekada kotaru, a danas općini Zelina (Sv. Ivan Zelina). Sela Kusanovec i Lonjica pripadala su nekada gospoštiji Vrbovec (obitelj Patačić), a danas je Kusanovec u općini Dugo Selo, a Lonjica u općini Vrbovec. Radi boljeg razumijevanja starijih dokumenata treba napomenuti još i to, da se g. 1598. spominje u ovom kraju naselje Meglinec koje je kasnije priključeno Hrebincu, a 1779. zaseoci Varoš, Srdenić i Bajsić (prema imenima obitelji ili rodova).

U ranije vrijeme postoje i dva naselja Božjakovina: jedno pripada župi Brckovljani i udaljeno je od župske crkve pola sata, a drugo se nalazi u župi Dugo Selo, udaljeno od tamošnje crkve podrug sata. Banje Selo odvaja se 1802. od župe Prozorje i priključuje župi Brckovljani.

Statistika
Broj vjernika u župi:

g. 1771. 1642
g. 1793. 1690
g. 1802. 1234
g. 1830. 1980
g. 1880. 2450
g. 1893. 2989
g. 1937. 3730
g. 1966. 3086
g. 1974. 3434

Broj kuća u župi:

g. 1771. 132
g. 1857. 162
g. 1971. 1019.

Od g. 1793-1830. bio je u ovoj župi godišnji naravni prirast stanovništva 4,5 promila tj. na 1000 stanovnika godišnje se broj stanovnika povećavao za 4-5 osoba. Slično je bilo i u razdoblju od 1830-1880. kada je godišnji naravni prirast bio 4,8 promila. Naprotiv, od 1880-1937. naravan je prirast 9 promila.

Kako je tek prirast stanovništva 10 promila povoljan, zaključujemo da je u ovoj župi od 1793-1880, skoro kroz cijelo jedno stoljeće, naravan prirast stanovništva bio nepovoljan, a od 1880-1937. povoljan. Nepovoljan je prirast nastao zbog bolesti i inače loših zdravstvenih i socijalnih prilika, a povoljan zbog doseljenikâ koji su se odlikovali tjelesnim i duševnim zdravljem te marljivim radom.

U vremenskom razdoblju od 1928-1938. broj rođenih u župi pao je sa 65 na 58. Natalitet je iznosio 16,3 promila.

Ratne prilike i poslijeratno raseljavanje sela umanjile su broj stanovnika i u ovom kraju. U najnovije se vrijeme populacija ponešto popravlja jer se doseljavaju novi stanovnici i zapošljavaju u bližim industrijskim centrima. (Nadbiskupski arhiv Zagreb, Protok. 211, Tabella parochiarum Dioec. Zagr. Archidiac. Cathedr. - Ondje, Visitatio canonica Archidiac. Cathedr. 65/XXb, str. 85. - Schematismus Cleri Dioeo. Zagr. 1848. - Župska spomenica Brckovljani, str. 36. - Upravno, sudsko i crkveno razdjeljenje i imenik prebivališta Savske banovine (popis stanovnika g. 1931), Zagreb 1937. )

Patronat
U kršćanskoj feudalnoj državi vladar smatra za svoju dužnost osigurati Crkvi i njezinim službenicima sredstva za život. Njegova je dakle briga graditi i popravljati crkvene građevine i stanove za svećenike, darovati biskupima, župnicima, kaptolima i samostanima toliko zemlje koliko je potrebno za njihovo uzdržavanje.

Vladar s tom dužnošću prisvaja sebi i neka prava od kojih je najvažnije sudjelovati prigodom izbora biskupa i župnika, pa i nekih članova kaptola. Vladar predlaže papi biskupa na imenovanje, a biskupu predlaže župnika, te novoimenovane biskupe i župnike uvodi u svjetovni posjed (zemljište).

Svoja prava i dužnosti u pojedinoj župi vladar prenosi na feudalnoga gospodara (grofa, baruna) i na niže državne vlasti (županija, pukovnija, kotar). Zato se vlasnik gospoštije i viši državni službenik brine za popravak župske crkve i župnikova stana. U gradu to čini uprava grada ili gradski magistrat. Feudalni gospodar od svoga alodijalnoga zemljišta daje jedan dio župniku (župska nadarbina),a drugi dio župskoj crkvi za njezino uzdržavanje. Što više daje im i nekoliko podložničkih ili kmetskih obitelji i dio regalnih prava (točenje pića, ribarenje). U doba općega naturalnog gospodarstva i privređivanja bez industrije i novaca, to je bio jedini način da se osigura redoviti život Crkve i njezinih službenika. Zbog svega toga feudalac na području svoje gospoštije pradlaže biskupu po tri kandidata za župnika (ius ecclesiae propriae), ima u crkvi počasno mjesto i može se pokapati u crkvenoj kripti.

Poslije ukinuća kmetstva i feudalnih odnosa, prava i dužnosti prema župi i župniku prelaze na vlastelinstva kao nasljednike feudalnih gospoštija. Vlastelini mogu uz posredovanje državnih vlasti odreći se svojih prava i osloboditi se od dužnosti prema župi i župniku. U ime otkupa patronata vlastelin daje, a župa prima određenu vrijednost u novcu ili zemljištu.

Patronatska ili kolatorska prava i dužnosti u Božjakovini i Brckovljanima postojala su sigurno u vrijeme kad su ovdje boravili Templari i Ivanovci. Templari su vjerojatno gradili crkvu kao filijalnu kapelu župe sv. Martina u Prozorju, a Ivanovci su osnovali župu u Brckovljanima te župniku i crkvi darovali razne posjede i podložničke obitelji.Car-kralj Josip II želio je ukinuti patronat, ali nije uspio.

U svim kanonskim vizitacijama i šematizmima Zagrebačke nadbiskupije zapisano je ime patronata ili kolatora župe u Brckovljanima, a u Župskoj spomenici njegovo sudjelovanje kod popravaka crkve i župničke kuće. Prigodom gradnje ili popravaka građevnih objekata kolator je dužan dati ili platiti građevni materijal i obrtnike, a župljani daju težake i stočnu spregu. Klijet i svinjac, kao i manje popravke, plaća župnik iz svojih osobnih sredstava. Troškove oko unutrašnjeg uređenja crkve (oltari, kaleži i dr.) snosi crkvena blagajna, a kolatori dobrovoljno darivaju.

1765. položena je kod Josipa Draškovića svota od 500 forinti, da bi se kamatama od 5% uzdržavalo "vječno svjetlo" u župnoj crkvi. Međutim, ta svota nije bila dovoljna.

1855. Ivan Drašković ostavlja glavnicu od 5000 forinti koja je tijekom vremena narasla na 7000. Kamatama je trebalo plaćati katehizaciju (župnik prima 42 forinte zbog učiteljevanja) i pomagati siromašne učenike.

1869. predlaže Amalija Drašković Ivana Lackovića za župnika, 1873. Juraj Ladany, vlastelin u Božjakovini, predlaže nadbiskupu Mihaloviću Eduarda pl. Barabaša za župnika, a 1924. ministar Kulovec u ime državnog dobra Božjakovine predlaže trojicu: M. Kralja, J. Hajdukovića i I. Hrđoka, a nadbiskup A. Bauer potvrđuje i imenuje župnikom M. Kralja.

1872. Stjepan Drašković kao posjednik gospoštije Stančić poklanja župskoj crkvi dragocjenu misnicu i kalež s patenom.

1822. župska crkva je uložila kod Franje Draškovića 5987 forinti i 89 novčića, a kapela u Majkovcu 359 forinti i 11 novčića, svega 6347 forinti, ali je taj novac do 1879. propao.

1879. vlastelinstvo Božjakovina podjeljeno je na tri dijela: grofu Teodoru Draškoviću u Dugom Selu, nasljednicima obitelji Blaha u Dvorišću, Fleismannima u Božjakovini. To su tri kolatora župe.

1882. Ferdo Šaj odvjetnik iz Zagreba, kupio je 2/3 vlastelinstva Božjakovina, a 1896. to prodao Hrvatsko-slavonskoj vladi u Zagrebu koja je tako postala kolator župske crkve u Božjakovini.

1893. - 1894. uređuje se u kapeli B. D. Marije u Brckovljanima grobnica za kolatore župe: obitelji Drašković i Blaha.

1935. - 1936. vlastelinstvo Božjakovina kao kolator župe popravlja župsku crkvu pod nadzorom svoga ravnatelja ing. Tomića.

Tako je župa Brckovljani kao rijetko koja župa, zadržala svoga kolatora sve do naših dana, do rastave crkve od države. U novim prilikama, župljani su stvarni "patroni" svoje župe s mnogo ljubavi i požrtvovnosti. (Župska spomenica Brckovljani, 14, 15, 16, 61, 97, 98. )

Poljska raspela
Takva su raspela oduvijek postojala više-manje u svim selima brckovljanske župe i zabilježena su ne samo u katastarskim mapama nego i u geografskim kartama specijalkama radi orjentacije stranim prolaznicima. Zato je čuvanje poljskih raspela ili križeva stvar koliko vjernika toliko i drugih činitelja.

U posljednje vrijeme podignuta su raspela:1926. u Majkovcu, 1931. u Hrebincu, 1932. u Gračecu i Banjem Selu, 1937. u Prikraju, 1967. popravljeno je raspelo u Štakorovcu.

Za uzdržavanje pojedinog raspela brinu se vjernici pojedinog sela sporazumno sa župnikom.

Groblje
Do g. 1824., prema zabilježbama u Matici umrlih, groblje se nalazilo uz župsku crkvu, a zatim je otvoreno i blagosovljeno na mjestu uz cestu prema Hrebincu. Do 1945. vlasnik je groblja župska crkva, pa se župnik mora brinuti da groblje bude ograđeno i da se na njemu održava red i čistoća. Danas se za sve to brine općina odnosno mjesna zajednica.

Kapelan
Brckovljanski župnik trebao je duhovnoga pomoćnika - kapelana za koga je u drugim župama bila osigurana neka plaća ili zaklada (fundacija). Takve kapelanske zaklade u Brckovljanima nije bilo.

Prema izvještaju kanonske vizitacije od g. 1779, za kapelanovanja Mirka Lovrenčića u Brckovljanima, posjednik u Kozinšćaku Josip Bužan ostavio je legat od 500 forinti kao pripomoć za uzdržavanje ovdašnjega kapelana.

U popisu župničkih prihoda u Brckovljanima župnik je dužan davati kapelanu od svojih prihoda 136 forinti godišnje te stan i hranu. Budući da su župnikovi prihodi poslije ukinuća kmetstva znatno smanjeni, Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu plaćao je neko vrijeme ovdašnjeg kapelana (1893. 90 forinti godišnje, a župnik 30 forinti). (Nadb. arhiv. Vis. can. 65/XXb, 85. )

Crkveni pjevač - učitelj
Brckovljanska župa imala je nekada svog posebnog službenika koji se zvao "ludimagister", a imao je zadaću pjevati u crkvi i kod sprovoda. Za to je primao stalnu plaću u naravi i prigodnu plaću od sprovoda. Možda je izuzetno bio učitelj i obučavao u školi.

1736. kaže se da ludimagister Ivan Škrinjarić ne uči dječaka, ima vrt, župljani ga uzdržavaju u naravi i novcu, a pomaže ga i udova Drašković.

1765. kaže se da ludimagister dobiva 2 groša za pjevanje u crkvi, 3 groša ako prati sprovod do groblja, a 1 groš ako pjeva samo na groblju.

1779. nema ni ludimagistra niti fundacije za njega.

Crkveni starješine
Župska crkva i svaka kapela imaju po dvojicu starješina (tutora) i po dva njihova zamjenika. Njihova je zadaća upravljati imovinom crkve ili kapele zajedno sa župnikom. To je bila časna i besplatna služba, ali važna i odgovorna, osobito onda, kad su crkva i kapele imale svoje vinograde i gostionice (regalno pravo). Starješine biraju vjernici, a potvrđuje ih biskup. Njihova su imena zapisivana u kanonskim vizitacijama: 1686. Đuro Kovačić i Ivan Kucetić itd.

Zvonari
Zvonara bira župnik, a plaćaju ga župljani. U ranije doba plaća je bila u naravi, a u novije doba u gotovu novcu.

1736. zvonar Blaž Lušić dobiva plaću u naravi.

1884. zvonar navija i sat na crkvenom tornju, pa mu se plaća povisuje sa 24 na 30 forinti godišnje.

1882. zvonaru kapele sv. Marije povisuje se plaća sa 9 na 12 forinti godišnje. (Župska spomenica Brckovljani 31, 32, 44, 72. )

Škola i katehizacija
1847. kapelan Nikola Havliček otvorio je stalnu pučku ili osnovnu školu u Brckovljanima. Obuku je vršio sam Havliček, vatreni hrvatski rodoljub ("Ilirac"), u župničkoj kući.

1848. župljani i grof Ivan Drašković sagradili su novu školsku zgradu, koja je u ono doba bila na ponos župe.

1858. preuzima ovdašnju školu redoviti učitelj. 1891. dolazi ovamo još jedan učitelj, pa tako škola postaje dvorazredna.

Kad je 1912. otvorena škola u Lonjici, u kući mlinara Ivoša, župljani su se obvezali plaćati župniku katehetski podvoz. Općina je ubirala novac i plaćala župniku godišnje 200 kruna.

Podvozi
Osim katehetskog podvoza župnik je imao pravo tražiti i dobiti od župljana također podvoz za ispovijed bolesnika, za sprovod i za susjedstva (vicinija).

Susjedstva su pradavne obveze pojedinih župnika koji su dužni susjednom župniku pomagati prigodom crkvenih svečanosti i korizmenih ispovijedi. Župljani su bili dužni davati župniku podvoz radi vožnje u susjednu župu.

Brckovljanski župnik nabraja 1873. u Župskoj spomenici svoja susjedstva: Prozorje 9 puta godišnje, Lupoglav 4, Vrbovec 5, Rakovec 4, Cerje 1, Nart 2.

U samim Brckovljanima održavalo se susjedstvo 6 puta godišnje: 3. i 5. korizmena nedjelja, nedjelja poslije Marijina Pohođenja, blagdan sv. Brcka 13. XI, nedjelja poslije toga blagdana (godišnjica posvete crkve), dan klečanja.

Župna crkva
Crkva je posvećena svome zaštitniku (naslovniku, titulare) sv. Brcku (ili Brikciju), poznatom biskupu koji je bio učenik i nasljednik sv. Martina na biskupskoj stolici u Tours-u, u Francuskoj. Kako je slavni biskup Martin umro 397, lako je zaključiti, da je sv. Brcko živio na koncu IV i u V stoljeću. Umro je 444. god.

Lako je shvatiti, zašto je ova crkva posvećena sv. Brcku. Francuski vitezovi Templari znali su dobro, kako su sv. Martin i sv. Brcko bili usko povezani prijateljstvom, vremenom i prostorom u Francuskoj, pa su htjeli da njihovo štovanje usko povežu i u svojoj gospoštiji Božjakovini.Od crkve sv. Martina u Prozorju do crkve sv. Brcka u Brckovljanima ima samo 5 km zračne linije.

Značajno je da su i crkve u Kalniku posvećene sv. Martinu i sv. Brcku, i da se selo južno od Križevaca zove Brckovština. Sve to svjedoči da je štovanje (kult) sv. Brcka bilo nekada dosta rašireno u ovom kraju.

U kasnom srednjem vijeku nije se sačuvao nijedan dokumenat u kojem bi se spominjala crkva sv. Brcka u Brckovljanima. Međutim, gotička rebra na svodu u svetištu crkve sigurno svjedoče da je građena u XIII stolj. Glede crkvene lađe moguća su povijesna domišljavanja (historijske kombinacije): naknadno dograđivanje iz kasnijega vremena ili oštećena građevina za turskih ratova. Nije vjerojatno da bi crkvena lađa bila prvotno građena od drva, a kasnije od cigle.

Crkva sv. Brcka u Brckovljanima spominje se 1622. god., kad je imala tri kamena oltara. O samoj crkvenoj građevini ne kaže se ništa potanje.Pitanje je da li je lađa bila zidana ili drvena, ali pretpostavlja se da je bila zidana jer samo takvoj pristaju kameni oltari.

U kanonskim vizitacijama g. 1680, 1686, 1688, 1691. i 1695. potanko je opisana župska crkva u Brckovljanima. Bila je tada od temelja zidana, dosta prostrana i hrastovom šindrom pokrivena. Imala je dvoja vrata: velika i glavna sa zapada i druga manja s juga. Ulaz je u crkvu bio zidan, posvođen i pokriven šindrom. Iznad glavnih vrata dizao se 4-uglasti drveni toranj u kojem su se nalazila dva posvećena zvona. Sjeverno od svetišta stajala je sakristija, zidana i posvođena. Svetište je bilo posvođeno, a crkvena je lađa imala ravan drveni strop s jednostavnim slikarijama. Glavni je oltar bio zidan, obojan i posvećen. Među drvenim stupovima nalazila se oltarna slika sv. Brcka, a sa strane su obojani i pozlaćeni kipovi sv. Petra i Pavla te ugarskih kraljeva sv. Stjepana i sv. Ladislava. U gornjem dijelu oltara retabla smještena je bila slika na platnu Navještenja Marijina s anđelom Gabrijelom, a na vrhu retabla pozlaćeni kip Boga Oca. Na glavnom oltaru stojalo je svetohranište, križ i četiri drvena svjećnjaka. Crkva je imala četiri pokrajna oltara. Od strane evanđelja stajao je oltar B. D. Marije, ukrašen starim jednostavnim stolarskim stupčićima. U gornjem je dijelu retabla Marijin kip i križ, a na oltarnoj menzi četiri svjećnjaka. Od strane poslanice nalazio se zidani posvećeni oltar sv. Dominika. Sa sjeverne strane crkvene lađe prigrađena je kapela s oltarom sv. Antuna Padovanskog. Na ulazu u crkvu postavljen je na starim drvenim stupovima oltar sa kipom B. D. Marije.

God. 1736. ovdje je pozlaćeni oltar sv. Ane sa slikama sv. Ane, sv. Barbare i Marije Magdalene. U gornjem dijelu toga oltara retabla stoji slika Duha Svetoga sa zrakama.

1686. u crkvi se, uz sjeverni zid, nalazi obojana i pozlaćena propovjedaonica, a 1736. na propovjedaonici su slike Krista i četiri crkvena naučitelja.

1686. crkva ima krstionicu s posvećenim uljima. 1765. kaže se o njoj da je uklesana u zidu, da se krsna voda čuva u bakrenom kotliću, a sveta ulja u srebrnim posudama. Vizitator tada poziva župnika neka opomene župljane da ne odgađaju, zbog praznovjerja, primanje sakaramenta bolesničkog pamazanja.

1695. kor je drven s jednostavnom stolarskom slikarijom. 1736. na zidovima kora među drvenim obojanim i pozlaćenim stupovima nalaze se kipovi Krista i apostola.

Brigom župnika i kolatora crkva se tijekom vremena sve više poljepšavala. 1724. popravljaju crkvu tesari (cimermani) iz Kranjske. 1765. crkvena je lađa presvođena, a crkva je popođena tesanim kamenom. 1665. ozidan je toranj koji je imao limom opšivenu kupolu i tri blagoslovljena zvona. 1779. pokrajni su oltari u crkvi izmjenjeni. Od strane epistole nalazi se elegantan pozlaćeni oltar sv. Mirka s njegavim kipom, a od strane evanđelja oltar sa slikom sv. Izidora. U sjevernoj kapeli sačuvan je oltar sa slikom sv. Antuna (u dobrom stanju). Na protivnoj strani, prema jugu, zaslugom župnika Milčića, prigrađena je nova kapela i u njoj smješten novi oltar. Na njemu je postavljen kip B. D. Marije koja na krilu drži Dijete Isusa.

Crkva je i u ranijim godinama imala dostatnu pokretnu imovinu - potrebne stvari za bogoslužje.

U imovnicama od 1680-1695. nabrajaju se ovi predmeti: u svetohraništu srebrni pozlaćeni ciborij, velika srebrna pokaznica, zatim 5 kaleža sa srebrnim patenama, križ od bakra, posrebreni križ od bakra, 2 zvonca za ministrante, rimski i ostrogonski obrednik, knjiga evanđelja, 2 starija i 2 novija misala, 5 misnica, 2 dalmatike, 16 jednostavnih zastava.

Prema izvještaju kanonske vizitacije (pohoda) od g. 1779. ovo je stanje pokretne crkvene imovine: 4 srebrna dobro pozlaćena kaleža s patenama, 2 svilene misnice raznih boja, 1 crvena, 1 plava, 2 crne, 1 nova elegantna misnica bijele boje, 8 albi od platna, 4 dobro sačuvana misala, 2 misala za pokojnike, stara bakrena kadionica, nova bakrena kadionica. Relikvijar - limena pokaznica s košću sv. Antuna Padovanskoga daje se vjernicima na ljubljenje na njegav blagdan. Mala srebrna pokaznica služi za izlaganje Presvetog oltarskog sakramenta vjernicima na klanjanje. Pričest bolesnicima nosi se u dvjema posudicama, jedna je od srebra, a druga od bakra. Mjesto ispovjedaonice služi obična stolica.

Kripta je 1779. imala više dijelova. U kripti pod svetištem pokapali su se župnici i članovi obitelji Praszkach, u kripti pod crkvenom lađom ležali su članavi plemićke obitelji Bužan, kripta u kapeli sv. Antuna Padovanskag bila je vlasništvo plemenite abitelji Funtek, u kripti pod korom pokapali su se ostali vjernici.

Važnije radnje i nabavke u župskoj crkvi u pasljednja dva stoljeća, od 1780-1980.:

1806. Toranj je pokriven bakrom i na njega postavljen pozlaćeni križ. Za župnika Vukovića saliveno je od starih neupotrebljivih mužara novo zvono od 10 centi.

1849. Popravljen je crkveni krov.

1850. Obnovljeno je crkveno svetište i glavni oltar.

1872. Crkva je oslikana en tempera.

1881. Poslije potresa popravljeni su vanjski crkveni zidovi i toranj. Zemaljska vlada dala je 150, a crkvena blagajna 450 forinti.

1889. Nabavljene su nove orgulje za 400 forinti. One su pred rat dotrajale. Danas postoje male elektronske orgulje, ali bez stalnog orguljaša.

1889. Crkva je oslikana a freska, a slikao je slikar Marko Antonini iz Zagreba za 2433 forinte. Pod lukom svetišta nalaze se slike sv. evanđelista: Mateja, Marka, Luke i Ivana. U lađi su izrađene slike: sv. Ćiril i Metodije, Isus na Maslinskoj gori, Marijino uznesenje, sveci Juraj i Jasip, svetice Katarina i Lucija, Sv. Trojstvo, Isusovo Preobraženje, Grob Isusov (korpus - kip od kamena), sv. Mihovil i sv. Izidor. Stari je kor zbog potresa porušen i novi podignut. Kip Gospe Lurdske radio je tirolski kipar Göden za 178 forinti (ukupni troškovi 220 forinti). Novooslikana crkva blagoslovljena je 1.XII.1889.

1894. Obnovljen je oltar Muke Isusove, propovjedaonica i oslikano osam prozora.

1896. Nabavljen je baldakin (nebnica) za 80 i tri svilene zastave za 150 forinti.

1916. Država oduzela sva crkvena zvona da bi od njih bili izliveni topovi za ratne potrebe.

1925. Blagoslovljena su nova zvona: sv. Brcko 614 kg, Gospa Lurdska 380 kg, sv. Mihovil 188 kg, sv. Izidor 110 kg. Stajala su 64000 dinara. Blagoslov je obavio biskup D. Premuš.

1935-1936. Postavljen je novi svod u lađi (djelomično) i u sakristiji, a nad kapelom B. D. Marije izmjenjena je krovna konstrukcija.

1937. Postavljen je novi munjovod za 970 dinara.

1964. Crkva je kao kulturni spomenik stavljena pod zaštitu Konzervatorskog zavoda u Zagrebu.

1967. U dogovoru s tim zavodom uklonjeni su iz crkve oltari, skinuta je žbuka, vlažni su zidovi sušeni, stavljena je nova žbuka i novi pod od istarskog plemenitog kamena. Premještena je propovjedaonica. Nabavljeni su novi prozori, novi oltar sv. Križa, nova vrata, novi harmonij s 2 manuala za 700 000 dinara starih. Uređene su stepenice na kor. Na toranj je stavljena nova krovna drvena konstrukcija i lim za 2 648 600 dinara starih. 1970. Josip Oštrek i Eduard Stornjak obojali su lađu crkve u više boja i svježim tonovima za 2 000 000, a u svetištu je klesar obnovio trodjelne kapitele i postavio nove stupove i baze za 460 000 dinara starih.

1971. Postavljeno je novo svetohranište i kameni pod u svetištu te novi ormar u sakristiji za 560 000 dinara. Postavljeni su novi okviri za slike Križnoga puta i uređena fasada crkve.

1975. Nabavljena je nova mramorna krstionica.

1976. Postavljeno je novo željezno postolje za zvona i uvedeno plinsko grijanje u crkvu za 9 500 000 dinara.

1978. Posvećen je oltar prema puku (izrađen od prilepskog mramora).

1979. Zbog izbijanja vlage ponovno obojana unutrašnjost crkve.

Imovina župne crkve
Crkva treba dosta velika novčana sredstva ne samo za gradnju i unutrašnji namještaj (oltari, misno ruho) nego i za neprestano obnavljanje njezinih vanjskih zidova i predmeta za bogoslužje.

Siromašan seljački narod nije mogao svojom uobičajnom milostinjom (eleemosyna, lemojzina) pokrivati velike potrebe crkve. Zato je feudalni gospodar kao kolator župe odstupio od nekoliko svojih podložnika ili kmetova da budu kmetovi župske crkve i njoj daju kmetovske daće. Jednako tako kolator je darovao župskoj crkvi neka zemljišta i djelomično svoja regalna prava. Bilo je i drugih dobročinitelja koji su crkvi davali nepokretna dobra za njezino uzdržavanje.

Prema izvještaju kanonske vizitacije iz g. 1695. župna crkva u Brckovljanima (penes ecclesiam vulgo Berczkavljani) ima ove kmetove ili kolone: Ivan i Matija Kucetić, Grgur Zemljak ili Haladin i Mijo Haladin. Oni plaćaju svake godine crkvi (na ruke crkvenih starješina) po 4 forinte umjesto tlake ili rabote, zatim desetinu od svake vrste plodina, od pčelaca, 1 svinjče ili 1 forintu, dvoje pilića, 1 pijetla, vrše kurirsku ili poštansku službu u korist ili za potrebe crkve i to pješice ili na konju. U Stančiću ima crkva vinograd velik 15 kopača (oslobođen od poreza), drvenu klijet i 3 vinske bačve; kod Gornjeg Dvorišća oranicu od 2 jutra, kod Božjakovine oranicu od 1 jutra; kod župske crkve oranicu od 3 jutra. Korisnici zemljišta daju crkvi desetinu.

Skoro sto godina kasnije, prema kanonskoj vizitaciji g. 1779. kao nepokretna imovina ili prihod crkve nabraja se:

1) 1 kmet mjesto rabote daje 6 forinti i 15 novčića, zatim desetinu od plodova zemlje i pčelaca (meda)

2) vinograd u Stančiću od 15 kopača, hrastova klijet i vinske bačve

3) u blizini druga klijet s bačvama

4) oranica Vučilnica (1 jutro)

5) 4 razne čestice zemljišta (oko 4 jutra).

Jedanaest decimalista uživa preko 15 jutara oranice i daje crkvi desetinu u zrnu. U 12 kuća decimalisti daju desetinu u vinu, a kaponisti pijetlove. Crkvena gostionica u Stančićevu Jarku toči vino cijelu godinu (regalno pravo).

Župnik Petar Krajačić (umro 1769.) ostavio je crkvi legat od 1000 forinti koji je uložen kod kolatora Ivana Nepomuka Draškovića uz kamate od 5%. Crkva ima zvonara, nekada plaćanog u naravi, a danas gotovim novcem. Zvonar zvoni tri puta dnevno, na Pozdravljanje, prigodom mise i sprovoda, čisti crkvu i pere crkveno rublje.

Kronotaksa (redosljed župnika)
1501. Petar, župnik u Prozorju i Brckovljanima.

1510-1515. Luka, župnik u Brckovljanima.

1622. Ivan Gajšić, župnik u Prozorju, Brckovljanima i Cerju.

1630-1642. Nikola Švaglić, glagoljaš.

1665. Nikola Grlić.

1672. Mijo Plantić, možda rođak urugvajskag misionara Nikole Plantića.

1674-1686. Đuro Katinčić. Počinje pisati matične knjige. Marljivo poučava u vjeri. Drži red i čistoću u crkvi i stanu. Ima više služinčadi.

1686-1694. Đuro Funtek. Studirao filozofiju i bogosloviju. Postao župnik s 24. god. Marljiv je u službi. Dobra je ponašanja. Premješten je u Kloštar Ivanić.

1694-1703. Matija Švagel. Polazio filozofiju u Zagrebu, a bogoslovlje u Bologni. Marljivo propovijeda i vrši druge dužnosti. Pazi na red i čistoću. Dobra je ponašanja. U kućanstvu ima sestru, špana za kmetove, kravara i ministranta.

1703-1708. Đuro Crnković.

1708-1731. Tomo Konjušić. Rođen je 1675. Studirao je u Zagrebu filozofiju i moralnu bogosloviju. Na gumnu, blizu kuće razbojnici su mu odsjekli glavu 24.VI.1731.

1731-1733. Pavao Skok.

1733-1741. Ivan Jurak. Rođen je 1704. U Zagrebu je polazio filozofiju i moralnu bogosloviju (kazuistiku). Odlikovao se marljivošću u službi i gostoljubivošću.

1741-1769. Petar Krajačić. Rođen je 1702. u Bosiljevu. U Zagrebu je studirao filozofiju i moralno bogoslovlje. Za župnika ga predložila Katarina rođ. Prandaiz udata Drašković kao kolator, a imenovao ga je biskup Đuro Branjug. Godine 1765. bio mu je kapelan Nikola Maljevac koji je u Zagrebu studirao filozofiju i moralku.

1769-1817. Antun Milčić. Rođen je 1740. Sagradio je ovdje župničku kuću i mnogo se brinuo za župsku nadarbinu. Godine 1779. bio mu je kapelan Mirko Lovrenčić 45-godišnjak, koji je u Zagrebu završio filozofiju i moralnu bogosloviju.

1817-1835. Matej Vuković. Rođen je 1782.u Karlobagu. Školovao se u rodnom gradu, u Varaždinu i u Zagrebu. Upravljao je župama u Šestinama, Rečici i Brckovljanima. Godine 1835. postao je zagrebački kanonik, zatim kustos i začasni opat de Druzma i konačno prorektor. Bio je temeljito naobražen i poznavao je više jezika. Podupirao je hrvatski narodni preporod. Umro je 1865. u 84. godini života. Oporukom je ostavio 30000 forinti crkvama, samostanima i dobrotvornim zavodima.

1835-1839. Đuro Bosek.

1839-1848. Ivan Skerpec. Bio je 20 godina kapelan i župnik u Prozorju. Ovdje je popravljao gospodarske zgrade i vinograd. Pokopan je na domaćem župskom groblju.

1848-1869. Nikola Havliček. Rođen je 1824. godine. Bio je oduševljeni pristalica hrvatskag narodnog preporoda. Kapelanovao je u Beli i Brckovljanima gdje je otvorio školu i bio prvi učitelj. Preveo Regensburški Katekizam. Godine 1849. bio mu je kapelan Matija Mesić, kasnije prvi rektor sveučilišta u Zagrebu.

1869-1873. Ivan Lacković. Dolazi ovamo iz Veleševca, gdje je sagradio crkvu i stan, da popravi u Brckovljanima loše gospodarsko stanje.

1873. Antun Pemec, kratko vrijeme upravitelj župe.

1873-1904. Eduard pl. Barabaš. Rođen je 1843. u Mađarskoj. Zaređen 1869. Mnogo se brinuo za popravak crkve i gospodarskih zgrada, ali s malo uspjeha. Umro je nakon teške bolesti i pokopan na domaćem groblju.

1904-1924. Augustin Juretić. Rođen je 1867. u Grobniku (Primorje). Zaređen je 1894. Bio je kolerik, strpljiv u borbi za crkvena prava i strpljiv u bolesti. Umro je 1924. godine od raka. Pokopan je na domaćem groblju.

1924-1964. Matija Kralj. Rođen je 1889. u Lonjici. Zaređen 1914. Bio je bistar i načitan. Govorio je njemački i engleski. Svirao je orgulje i violinu. Kapelanovao je u Vinagori i Zlataru. Kao domaći sin izabran je za župnika od gospoštije Božjakovine, odnosno ministra poljoprivrede Kulovca, preporučen od zemljaka, a potvrđen od nadbiskupa Bauera. Trajan mu je problem bio popravak crkve i stana. Umro je kod rodne kuće i pokopan na domaćem groblju.

1964-1981. Mijo Pavlaković. Rođen je 1936. u selu Račak u župi Prilišće. Tu je polazio pučku školu, nižu gimnaziju u Požegi, a višu gimnaziju i bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je 1963. godine. Temeljito je obnovio župsku crkvu i kapelu u Majkovcu te sagradio novu župničku kuću. Proširio je i uredio kapelu u Lonjici. U Brckovljanima, u kućnom dvorištu, iznad garaže za mrtvačka kola i automobil, podigao je vjeronaučnu dvoranu.

1981-X. Dragutin Mostečak. Rođen je 1946. u selu Rinkovec župa Bednja. Tamo je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u sjemeništu u Zagrebu (Šalata) od 1961. do 1965. godine. Bogoslovni fakultet je pohađao od 1966. do 1972. godine. Za svećenika zaređen 1971. Kao kapelan službovao je u Požegi od 1972. do 1974.g. Od 1974. do 1981. upravitelj župe Čaglin kod Požege. Od 1981. do sada upravitelj župe u Brckovljanikma. Zaslužan je za izgradnju orgulja (1984.), elektrifikaciju zvona (1987.), gradnju crkve u Lonjici (1994.), gradnju kapele u Banjem Selu (1996.), kapele u Hrebincu (1998.), obnovu župne crkve (1996. toranj prekriven bakrom, 1997. prekriven krov crkve novim crijepom, 1998. prekriven župni stan, vjeronaučna dvorana, kapela u Majkovcu a iste godine zpočinje i uređenje crkve izvana).

Župnički prihodi
Župnik za svoju duhovnu službu prima od svojih župljana prihode (primanja, plaću). Ti su prihodi trovrsni: prihodi od župske nadarbine (kuća, zemljište), podavanja župljana u naravi (desetina) i u gotovom novcu (štolarina prigodom vjenčanja i sprovoda).

Za uređenje stalnih župničkih prihoda brine se biskup i kolator ili patron župe. Prihodi su popisani u kanonskim vizitacijama i u Župskoj spomenici.

Najvažniji i najvjerodostojniji popis župničkih prihoda jest onaj koji je 1802. sastavljen po nalogu biskupa Vrhovca kako u drugim našim župama tako i u Brckovljanima. Ovdje su ga potpisali vugrovečki dekan Mijo Horvatić provizor gaspoštije Božjakovine, a u ime patronata Đuro Sokalić, brckovljanski župnik Antun Milčić i njegov kapelan Ivan Nepomuk Šiljan. Potpise je ovjerio Stjepan Babočaj, plemićki sudac Zagrebačke županije.

Prema izvještaju kanonske vizitacije iz g. 1695. brckovljanski župnik ima u Brckovljanima ove kolone ili kmetove: Martin Lukšić, Matok Bolkovec, Matija i Stjepan Jakopović, Blaž Matić. Oni daju dva težaka (radnika) tjedno, pješaka ili sa stokom, a godišnje jednog pijetla, dvoje pilića, jedno svinjče i desetinu od svake vrste plodina (žitka).

Kmetovi iz Gračeca Matija, Jakob, Nikola i Đuro Matić te Đuro Štefica daju tjedno po 5 rabotara, a godišnje po 5 pilića, jedno svinjče, ili jednu forintu, te desetinu od plodina.

Koliko su župnikovi kmetovi imali zemljišta, vidi se iz kanonske vizitacije od g. 1779.:

1. Matija Muretić 30167 čh oranice, 7153 čh livade, 2000 čh šume.
2. Nikola Popoviček 37693 čh oranice, 9631 čh livade
3. Petar Matić 37003 čh oranice, 5124 čh livade
4. Filip Matić 18783 čh oranice, 7220 čh livade, 1540 čh šume.
5. Ivan Štefica 23980 čh oranice, 5880 čh livade, 240 čh šume.
6. Franjo Lukšić 23980 čh oranice, 6387 čh livade, 280 čh šume.
7. Pavao Lukšić 22414 čh oranice, 3918 čh livade.
8. Petar Krizmarić 38632 čh oranice, 11092 čh livade, 1551 1/3 čh šume. Ovaj ima osim toga još i 1611 čh voćnjaka oko kuće.

Godine 1779. popisano je župnikovo zemljište: kod kuće vrt i šljivik 2 1/2 jutra (rali), oranica Klanec 17 jutara, zemlja Tancekovica 1 jutro, Černovec 5 jutara, Breg 5 jutara, Šimunjakov grm jedno jutro. Uz cestu iz Brckovijana 2 jutra, Dužica 1 jutro, Grojnik 2 jutra. Kod zadruge Matić jedno jutro, Topolje 2 jutra, Kod Topolja 2 jutra, Preko brda 2 1/4 jutra, još ondje 1/4 jutra, Naklo 4 jutra, Farkašica 3 jutra, Ograda ?, Voćnjak 1/4 jutra, kod ribnjaka Božjakovine 1/4 jutra, Hašijevka 1 jutro, Polovetec 2 jutra. Vinogradi: Mladina ima 15 kopača, Kupelnjak 27 kopača, Kopača 29 kopača.
Prema popisu iz g. 1802. župnikovi prihodi su preračunati u gotov novac pa glase ovako:

1. 7 kuća kmetova uživa 9 1/2 sesija (za 1 sesiju plaća se 25 forinti), svega 228 forinti i 7,5 novčića (krajcara).
2. Kmetovi daju pjetlove i zob, šta iznosi 17 forinti i 48,75 novčića.
3. 10 gornjaka (montanista) daju vinsku desetinu koja vrijedi 24 forinte.
4. Od zemljišta u Brckovljanima prihod u novcu 185 forinti i 19,5 novčića.
5. Što sela daju u naravi (lukno), vrijedi 189 forinti i 40 novčića.
6. Od sela Banje Selo, Gračec, Stančić u naravi 70 forinti i 44,75 novčića.
7. Od zakladnih misa 32 forinte i 30 novčića.
8. Od crkvene trećine 20 forinti.

Ukupan je župnikov prihod u gotovu novcu iznosio 728 forinti i 8,5 novčića. Međutim župnik je bio obvezan plaćati kapelanu godišnje 136 forinti i davati mu hranu koja je vrijedila 90 forinti, a to je ukupno 226 forinti. Ako se ova svota odbije od gore rečenoga brutto župnikova prihoda, onda netto ili čisti župnikov prihod iznosi 502 forinte i 8,5 novčića. Ta je svota stvarno bila i manja, jer su neka podavanja bila neutjeriva zbag siromaštva seljaka i neplodne godine.
U to doba iznosile su činovničke plaće 200-400 forinti godišnje, pa je prema tome brckovljanski župnik imao plaću višega činovnika od koje je morao plaćati i po troje služinčadi, potrebnih u dosta velikom poljoprivrednom gospodarstvu.
Prema podacima Zemljoknjižnog ureda iz 1925. godine župska nadarbina Brckovljani ima 54 jutra 1362 čh posjeda u poreskoj općini Brckovljani, a 39 jutra 1340 čh u poreskoj općini Hrebinec. To je ukupno 94 jutra 1102 čh. Čisti prihod iznosi 705 dinara i 31 paru. Od ukupnog posjeda ima 2 jutra 1110 čh vrta, 50 jutara oranice, 18 jutara 199 čh livade, 1226 čh vinograda, 11 jutara 1516 čh pašnjaka, 10 jutara 696 čh šume, 1177 čh neplaćnog prostora.
Na temelju agrarne reforme 1946. oduzeto je župskoj nadarbini Brckovljani 83 jutra 409 čh zemljišta, a ostavljen joj je maksimum od 17 jutara 603 čh, i to oko 3 jutra šume, 7 jutara oranice, 3 jutra voćnjaka, 2 jutra livade, 549 čh vinograda i jedno jutro 142 čh neplodnog zemljišta.
Na temelju odobrenja Nadbiskupskog duhovnog stola prodan je dio šljivika i šume te 2 jutra livade za potrebe župe, pa je tako zemljište župske nadarbine znatno smanjeno.
Godine 1980. župska nadarbina ima 3 jutra 570 čh šume, 2 jutra 196 čh voćnjaka, 100 čh livade, 185 čh oranice, 690 čh pašnjaka. (Nadb. arhiv, svez. VII g. 1695, XIX g. 1779, XXb g. 1802. - Župska spomenica, str. 99-102. - Gruntovnica i Katastar opć. Dugo Selo. )
Župnik prima od prehodnika i ostavlja nasljedniku ovakav "župnički inventar": 6 drvenih stolica, stol, drveni ormar, škrinju, krevet, 4 kokoši, pijetla, 7 indijskih kokoši, 3 veće i 2 manje bačve, jednu veću prešu, 3 vedra vina, 4 mjere žita. (kan. viz. 1736. Katedr. arhid. X.).

Župnička kuća
Kuća, u kojoj se nalazi župski ured i stan za župnika, zove se raznim imenima: farof prema njem. Pfarrof, Pffarrhaus, plebanija, župni dvor, parokija, kurija, župni stan.

Župnička kuća u Brckovljanima spominje se u kanonskoj vizitaciji 1688. i 1695.godine. Nalazila se sjeverno od crkve. Bila je sagrađena na kat i pokrivena šindrom. Istočno od ove kuće sagradio je župnik Švagel novu kuću od čvrste hrastove građe. U dvorištu je postojala posebna kuća za družinu, a tu su bile i razne gospodarske zgrade.

Godine 1720. stara je župnička kuća (curia parochialis) u posve ruševnom stanju, pa se na istom mjestu gradi nova kuća. Za sada je izgrađen samo prizemni dio.

Godine 1779. kaže se za ovdašnju župničku kuću da je dosta stara i od hrastovine. Župnik ju je Milčić nedavno pokrio šindrom. Kuća ima samo jedna vrata (ulazna). Stepenicama se penje na kat. Donji dio kuće služi kao pivnica (Celarium). Na katu se nalaze dvije sobe prema sjeveru i dvije prema jugu, po jedna veća i jedna manja. Odavde prema jugozapadu nalazi se posebna zgrada za kuhinju i za stanovanje družine. Zgrada je sagrađena od hrastovine. U dvorištu između kuhinje i groblja nižu se gaspodarske zgrade: žitnica od hrastovine, ovčarnica, kokošinjac, staja za konje i krave. Dvorište je ograđeno hrastovom ogradam od stupaca (vulgo, pučki stobor).

Godine 1798. kaže se da je župnik Miličić nedavno sagradio o svom trošku novu župničku kuću za 800 forinti.

1871. godine obnovljena je župnička kuća i gospodarske zgrade. Na kuću su stavljeni novi prozori.

Godine 1873. sagrađeni su nova žitnica i svinjac.

1879. godine, odlukom Zagrebačke županije popravljena je župnička kuća o trošku patronata i župljana za 828 forinti i 27 novčića.

Godine 1881., poslije potresa, popravljena je župnička kuća uz pripomoć Zemaljske vlade koja je iznosila 150 forinti.

Između 1883-1891. gospodarske zgrade su u trošnom stanju. Popravci sporo napreduju.

Godine 1923. za najnužnije popravke potrošeno je 100100 kruna.

1936. godine mjesto stare izgorjele sagrađena je nova staja.

Godine 1959. u župnikovu je dvorištu iskopana cisterna (1 x 6).

1971. godine započela je gradnja nove župničke kuće. Podrumske su prostorije pokrivene betonskom dekom.

1972. godine gradnja je doprla do krova. Župnik se uselio u novu kuću. Stara se kuća ruši iste i sljedeće godine.

1974. nova se kuća iznutra uređuje malo-pomalo. Kuća je izgrađena požrtvovnim radom župljana i novcem od prodanog zemljišta župske nadarbine. (Nadb. arhiv, svez. V, VII, IX, X, XIX. - Župska spomenica, str. 1, 18, 20, 29, 42, 49, 51, 65, 87, 96, 98, 100, 103, 104, 117-119, 122, 124. )

Razne zgode i nezgode
Među važne događaje u povijesti župe treba svakako spomenuti kanonske vizitacije ili pohode koje su vršili arhiđakoni i biskupi svake pete ili desete godine. Vizitator je tom prigodom pregledavao i popisivao svu imovinu župske crkve, kapelu i župske nadarbine, saslušavao žalbe župnika protiv župljana i obratno.

Zapisnici kanonskih vizitacija dragocjen su izvor podataka o povijesti župe te o gospadarskim, socijalnim i kulturnim prilikama u Hrvatskoj iz tog doba.

Starije kanonske vizitacije obavljene su u Brckovljanima ovih godina: 1680, 1686,1691,1695, 1720, 1736, 1765, 1779, 1841.

U novije vrijeme nadbiskup ili pomoćni biskup prigodom kanonske vizitacije dijeli sakramenat sv. Potvrde: 1872. Iv. Pavlešić 510 krizmanika, 1890. Fr. Gašparić 674, 1910. Iv. Krapac 927, 1925. A. Bauer 523, 1936. Fr. Salis, 1955. Fr. Šeper 51, 1959. J. Lach, 1965. Fr. Kuharić 42, 1974. J. Lach, 1979. T. Jablanović (iz Sarajeva).

Nekada su se prigodom takvog biskupovog dolaska u župi podizali umjetnički slavoluci, župljani konjanici pratili bi biskupa, vatrogasci bi svirali podoknicu, ugledne bi osobe sudjelovale na banketu, a sada se sve obavlja u tišini, s više unutrašnjeg vjerskog uvjerenja i osjećanja.

Glavna je svrha župe neprestano vjersko obnavljanje i uzdizanje, a sve su drugo samo sredstva za postizavanje toga cilja.

U XVIII stoljeću postojale su u župi dvije bratovštine: Kršćanskog nauka i Presvetog Sakramenta, koje su kratko djelovanje zbog jezefinističkog duha u habsburškoj državi.

U ovom stoljeću održavaju se misije radi duhovne obnove župljana. U Brckovljanima su bile: 1930. (isusovci Ilija Gavrić, Josip Šantić), 1954, 1967, 1975.

U župskoj knjizi (protokolu) "Status animarum" zapisana su sva imena župljana u XIX stoljeću, uz napomenu da su se ispovijedali. Ovaj dokument svjedoči da su korizmenu ispovijed obavili svi župljani.

Godine 1680. župa ima 132 kuće, 428 ženidbenih parova 11 248 ispovjeđenih.

Uz radosne dagađaje bilo je u župi i tužnih zgoda i nezgoda.

Godine 1841., zbog velike suše presušili su mnogi izvori.

Godine 1846., bura je čupala stabla, oštetila zgrade, a led veličine kokošjeg jajeta uništio je ljetinu u polju i vinogradima.

Godine 1848., skakavci su uništili polja i livade. O važnim događajima 1848. piše Župska spomenica (župnik "ilirac" N. Havliček): "Godina 1848. kao što je za cijelo carstvo uopće, tako je i za domovinu našu vrlo znamenita. Mađari, ustavna braća Hrvata, na svojim saborima već dugo vremena snovaše osnovu, kaka bi Hrvate naradnosti hrvatske lišili, te im svoj jezik i narodnost narinuti mogli. U svojoj želji nasrtali su na saborima na municipalna prava kao jedini bedem samostalnosti Hrvatske. Nu pošto su Hrvati svom snagom duševnom navale Mađara sretno odbijali da im na tom polju naudit ne magoše, ukaže im se zgoda ove godine u općem pokretu ..." Mađari su imali namjeru otcijepiti se od Bečkog dvora i Austrije pa još više pritisnuti Hrvate. Zato su Hrvati ušli u borbu za spašavanje cjelokupnosti habsburške monarhije i tako sebe sačuvali od mađarizacije.

Godine 1873., stočna je kuga nanijela mnogo štete stočarima.

Godine 1878., u školskom dvorištu je iskopan općinski bunar dubok 18 hvati.

9. XI.1880., bio je veliki potres (trajao je 30 sekundi). Župnik Barabaš upravo je kod oltara završavao misu kad je najprije osjetio micanje zemlje pod nogama, a onda strašan šum i njihanje visokih crkvenih zidova. Od toga njihanja zidovi su popucali, zvona sama od sebe zvonila, kipovi i svjećnjaci padali sa oltara. U župi su stradale zidane kuće, dok su drvene uglavnom pošteđene.

Godine 1881., kradljivci iz Lupoglava potkopali su crkveni zid i okrali crkvu. Zbog raznih krađa osuđeni su na 7 godina robije.

27.IV.1889. godine bio je manji potres. Prije toga je snježilo i bilo vrlo hladno vrijeme. Te je godine peronospora uništila vinograde.

Godine 1894., za 280 forinti iskopan općinski bunar kod kuće Pavla Tedeška u Brckovljanima.

Godine 1895., snijeg u svibnju nanio mnogo štete usjevima.

Godine 1897., iz Dugog Sela župnik dobiva poštu u posebnoj poštanskoj torbi kojom se mogu služiti i drugi bliži stanovnici. Zvonar je oslobođen od noćobdijske službe jer mora zvoniti na vatru.

1906. godine, tuča veličine golubinjeg jajeta uništila ljetinu.

26.VIII.1935. grom zapalio župnikovu staju i ubio konja. Šest vatrogasnih četa iz okolnih sela nije moglo spasiti ni staju ni slamu jer nije bilo vode u blizini.

Između 1970. i 1980. na vrlo prometnoj cesti Zagreb-Bjelovar stradalo je u brckovljanskoj župi 50 osoba.

19.VIII.1971. oluja s tučom djelomično srušila crkvu sv. Martina u Prozorju i prouzročila velike štete u cijelom kraju.